Naslovnica / Meditacije / DOŠAŠĆE 2013.

DOŠAŠĆE 2013.

»…a djetešce njih će voditi.« Iz 11, 6

Svim članovima Vinkovske obitelji
Milost i mir našega Gospodina Isusa Krista ispunili vas sada i zauvijek!
Ova 2013. bila je značajna godina. Slavili smo Godinu vjere koja se podudara s pedesetom obljetnicom početka Drugoga vatikanskog sabora. To je također bila godina dvojice papa, godina koja nam je ponudila dva jedva zamisliva događaja koja nisu viđena tijekom nekoliko stoljeća: odreknuće od službe pape Benedikta XVI. i izbor pape ne-europljanina, pape Franje.
No, jedan od značajnijih događaja iz 2013. koji se mene osobno duboko dojmio bilo je moje sudjelovanje na beatifikaciji četrdeset i dvoje članova vinkovske obitelji u Tarragoni, u Španjolskoj. Ti lazaristi, kćeri kršćanske ljubavi i jedna laikinja, svi su dali svoj život za katoličku vjeru. Poput vinkovskih mučenika iz prethodnih generacija, ovi su španjolski članovi vinkovske obitelji umrli onako kako su i živjeli: navješćujući Isusa Krista služenjem siromasima. To je snažno svjedočanstvo koje treba razmatrati u ovoj Godini vjere.
Pred skorim smo završetkom građanske godine, a došašće je doba nade i obnove. To je vrijeme smjene godišnjih doba, kada se dani i vrućine povlače pred početkom zime. A došašće je rasplamtjeli oganj koji podržava vatru duše i usmjerava je prema dubljoj stvarnosti: Bog je na djelu u našemu svijetu, nezavisno o trenutku ili godišnjemu dobu. Razlog osobne nade i put obnove mi nalazimo u Isusu Kristu.
Pouzdanje i obnova zaista su nam neophodno potrebni u suvremenomu svijetu. Rat, nasilje, siromaštvo, glad, činjenice su koje nas uznemiruju dok oživotvorujemo vinkovsku karizmu. Nisu to samo »problemi koje treba riješiti« nego vrata kroz koja ulazimo radi solidariziranja s ljudskom obitelji. Došašće budi i obnavlja naša srca pouzdanjem u Isusa Krista koji je naš put, istina i život.
Događaj: Utjelovljenje
Tekstovi Svetog pisma ponuđeni za došašće otkrivaju čežnju starodrevnoga Izraela ne samo za savezom, nego i za odnosom: za ljudskim odnosom radi popunjavanja rascjepa između neba i zemlje. Izaija je prorekao to što suvremeni kršćani znaju i što ih ispunja radošću: »Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel
Bog s nama« (Iz 7, 14). Prije nego što uzmognemo primiti »Boga s nama« trebamo se pripremiti za prihvat toga čudesnog dara. Upravo došašće sa svojim himnima, čitanjima, svojom liturgijom pomaže nam pripraviti se za slavljenje Utjelovljenja.
Tekstovi za došašće koji su uglavnom preuzeti iz Izaije i iz Matejeva evanđelja nude nam bogati biblijski mozaik Božjih želja za ljudsku obitelj. Izaija se koristi dirljivim slikama: uzići na »goru Gospodnju« (2, 1
3); »sažgana će se zemlja« pretvoriti u »izvore voda« (35, 7) i u »kraljevstvo mira« gdje će »vuk prebivati s janjetom … tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi« (11, 68). Izaijine slike simboliziraju stvaralačku moć Boga u korist dobra kao i njegovu želju da nam donese ozdravljenje i nadu.
Matej također donosi veličanstvene slike za došašće, poput onih kojima nas Isus poziva: »Bdijte dakle … jer ne znate u koji dan Sin čovječji dolazi« (24, 42
44); krik Ivana Krstitelja: »Donosite dakle plodove dostojne obraćenja« (3, 8); i Isusovo djelo koje osigurava dolazak Božjega kraljevstva: »slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju … i siromasima se navješćuje evanđelje« (11, 5). Po ovim otkupiteljskim izričajima naš Spasitelj postaje jedan od nas da bi izvršio Božje djelo i spasio čovječanstvo. U ovom došašću odlučimo dakle da ćemo dopustiti Svetom pismu da potakne naše osjećaje na produbljivanje osobnog identiteta s Gospodinom Isusom.
Rezultat: Preobrazba
Nije dostatno »voljeti« vanjske znakove došašća i veličati »slavu znakovlja Božića«. Poput ostalih trenutaka života i liturgije Crkve, došašće je vrijeme izgrađivanja i preobrazbe. Ono nas izaziva i potiče na nasljedovanje Krista koji »premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite« (2 Kor 8, 9). Siromaštvo koje je Isus prihvatio radi nas i bogatstvo koje nam je time pribavio došli su nam po Utjelovljenju, doslovno, kada je on »uzeo tijelo« u našoj ljudskoj stvarnosti. Kako se Isus »utjelovljuje« u našim životima?
Isusov posvemašnji dar sebe za nas smjerokaz je našemu biću dok se trudimo življenjem svoje vinkovske karizme biti njegovi učenici. Pouka adventske preobrazbe sastoji se u činu da dolazak i rođenje našega Spasitelja postanu vrhunska potvrdnica ljudskosti i dostojanstva svake osobe. Kao Kristovi učenici trebamo staviti u stranu traženja vlastite pozicije, sigurnosti, ugode i postati suradnicima Kristovim, dopuštajući da brige »drugoga« postanu naše osobne preokupacije.
Sebedarje u ljubavi naspram Bogu i u služenju bližnjemu najljepši je dar koji možemo ponuditi prigodom Božića i u svakomu trenutku tijekom godine. Darivanje sebe za dobrobit drugih, poglavito naših Gospodara i Učitelja, Božjih siromaha, povezuje nas s Isusom i s ljudskom obitelji koju je on otkupio. Došašće je vrijeme preobrazbe našega načina voljenja koje se očituje po solidarnosti s drugima.
Solidariziranje s drugima vodi nas da postanemo jedno s Kristom koji je došao »ne da bude služen nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge« (Mk 10, 45). U svijetu koji obiluje patnjom, u koji se uvukao strah, gdje su siromasi ostavljeni, ocrnjivani i zlorabljeni, Radosna vijest može izgledati poput praznog obećanja. No kada mi nastupamo solidarno u Isusovo ime, očitujemo ljubav Božju prema svakome stavljanjem vlastitih života u službu evanđelja. Poput naših svetih utemeljitelja, Vinka i Lujze, postajemo »poslanici Kristovi, i Bog vas … po nama nagovara« (2 Kor 5, 20).
Odgovor: Živjeti vinkovske kreposti
Jedan od najdražih mi plakata koji sam jednoga dana primio prikazuje dvorište seoske kućice. U središtu je žena što stavlja rublje na sušenje, prizor uobičajen po cijelome svijetu. Plakat nosi ovu jednostavnu poruku: »Ljubav je težak posao«. Kako li je to istinito! Ponekad se »teški posao« učenikova bića može činiti razornim, štoviše nemogućim. A upravo tako započinje preobrazba: dopuštajući da Isusova osoba i smjerokaz svetog Vinka oblikuju naš život kako bismo uzmogli svjedočiti evanđeoske kreposti.
Sveti Vinko je naglasio kreposti jednostavnosti i poniznosti za nasljedovanje Krista i služenje siromasima u solidarnosti. I poslije stoljećâ, one su još aktualne! Po jednostavnosti razgovaramo otvoreno i pristojno dok izražavamo ono što mislimo i mislimo onako kako kažemo. Poniznost nas drži ukorijenjenima u Božjoj ljubavi i ne dopušta da nas osobne predrasude ometaju u služenju Isusu. Te kreposti su temeljna obilježja Vinkova duhovnoga puta; one su mu pomagale orijentirati se na području osobnoga duhovnoga života i velikodušno odgovarati na zahtjevnosti apostolata. Govorio je: »Naš Gospodin je postupao jedino u poniznosti srca i jednostavnosti riječi i djela« (Coste XII, Razgovor br. 204, str. 222
223). Tijekom ovoga došašća zaustavimo se da bismo provjerili stupanj jednostavnosti i poniznosti u osobnomu životu. Često puta u proturječju s »načinom svijeta«, ove su kreposti bile suštinske za Isusa i svetog Vinka. Na svojim putovanjima prigodom susreta s članovima Vinkovske obitelji uvijek se divim njihovu življenju kreposti jednostavnosti i poniznosti na riječima i djelima. Naš sveti otac, papa Franjo nadahnjuje svijet svojim čudesnim svjedočenjem jednostavnosti i poniznosti. Razmatrajte ove njegove riječi: »Znaj da te netko voli, da te zove tvojim imenom, da te je izabrao. Od tebe se traži samo jedno, da dopustiš da budeš voljen.«
To je osjećaj koji najbolje odgovara trenutku kada započinjemo svoj hod došašćem. Nek vas Bog blagoslovi!

Vaš brat u svetom Vinku,
G. Gregory Gay, C. M.
Vrhovni poglavar


S francuskog prevela:
s. M. Arkanđela Smoljo

Možda Vam se sviđa i ovo:

ADIEU MAJKO

Razum sve zna i pomiruje o raju, čistilištu, vječnosti… Zna i o jučer, danas i …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *