Razum sve zna i pomiruje
o raju, čistilištu, vječnosti…
Zna i o jučer, danas i bit će
al´ srce u dubini plače
i tugu od svijeta skriva,
jer tajnu o tvojoj ljubavi
samo ono vječnosti otkriva.
Sad snijeg tvoj grobak pokriva
a misli na tebe dušu griju.
Sjećanja bližnjih radost nose
a djeca s tobom tvoja se ponose.
U životu riječ ti si slijedila
svima vrata doma i srca otvorila
i najviše djelima si govorila.
Sad nema svjetla u starinskoj sobi
nema tvog znaka križa na toplom kruhu
ne čuje se ˝radosna ti majka sine˝
nema dugog mahanja na rastanku
ni zagrljaja i suza radosnica pri sastanku.
A izlizana zrnca tvoje krunice
o zidu vise i toplinu tvojih prstiju sniju.
Dok molitve tvoje nove
sad nas do ponovnog susreta
još jače i punije griju.
Miroslav Radić