Papino pismo generalnom superioru MD Tomažu Mavriću

Prečasnom Tomažu Mavriču
generalnom superioru Misijske družbe

Budući da se Misijska družba sprema za slavlje četiristote obljetnice ustanovljenja, izražavam srdačne, dobre želje, vama, svećenicima i braći Družbe kao i svim članovima velike vinkovske obitelji. Molim, da ova značajna obljetnica bude prilika za veliku radost i obnovljenu vjernost viziji misionarskog duha koji je utemeljen na nasljedovanju Kristove prvenstvene ljubavi prema siromasima.

Početci vaše družbe su u dubokom osobnom iskustvu sv. Vinka Paulskog – u iskustvu „ognja ljubavi“, koji je gorio u srcu utjelovljenog Sina Božjega i vodio ga k poistovjećenju sa siromasima i odbačenima („Konferencija 207 o ljubavi“, 30. svibnja 1659). Zabrinut zbog pomanjkanja pastoralne opskrbe na francuskom selu, odlučio je početkom 1617. godine organizirati misije, čiji je cilj bio osigurati osnovnu katehezu i potaknuti povratak k sakramentima. To su bili njegovi snovi koje je ostvario osam godina kasnije, kada je 17. travnja 1625. ustanovio Misijsku družbu. U prvih sedam godina djelovanja, svećenici i braća družbe održali su 140 misija. Između 1632. i 1660. godine Kuća matica u Parizu obavila je još 550 misija. Od 1635. godine nadalje, kada su se počele osnivati zajednice izvan Pariza, održali su još više od stotinu misija. Ovo iznimno širenje svjedoči o vjerskoj i misionarskoj plodnosti svećeničke gorljivosti sv. Vinka i njegovoj sveživotnoj želji za obraćenjem srdaca i misli Kristu.

Vinko je u svom radu sa siromasima brzo spoznao da dobrotvornost treba dobro organizirati na lokalnoj razini. Žene su bile prve, koje su se uhvatile u koštac s tim izazovom. 1617. godine u župi u Châtillonu ustanovio je prvu od „Bratovština kršćanske ljubavi“, koja se kao „Međunarodna udruga dobrotvornih organizacija“ ili pod imenom „Gospođe kršćanske ljubavi“ nastavlja i danas. 1633. godine, zajedno sa svetom Lujzom de Marillac,  ustanovio je revolucionarnu žensku zajednicu »Kćeri kršćanske ljubavi“. Do tada su zajednice redovnica morale živjeti u samostanu. Umjesto toga kćeri kršćasnke ljubavi poslane su na pariške ulice da služe bolesnicima i siromasima. Ta novina je narednih stoljeća rodila bogate plodove u pravoj eksploziji ženskih vjerskih zajednica, koje su se posvećivale apostolskom radu.

Od godine 1628., na molbu biskupa iz Beauvaisa (Bovea) Misijska je družba počela pomagati i pri formiranju svećenstva. Taj rad, tako potreban za reformu i obnovu Crkve u Francuskoj sedamnaestog stoljeća, rastao je i cvjetao. Do Vinkove smrti ustanovljeno je dvadeset sjemeništa; 12.000 mladih muškaraca sudjelovalo je na duhovnim vježbama kao pripravi na svećeničko ređenje. Sv. Vinko je bio uvjeren o važnosti te „uzvišene, plemenite službe“, koja će postati značajka družbe („Konferencija o cilju Družbe“, 6. prosinca 1658).

U »Općim pravilima“ jasno navodi da je to djelo zbog same naravi Družbe „gotovo jednako“ djelu naviještanja na misijama („Opća pravila“, XI, 12).

Uz tu obljetnicu dolikuje razmisliti o ostavštini duhovnosti, apostolske gorljivosti i pastoralne skrbi koju je sv. Vinko Paulski ostavio cijeloj Crkvi. Popis onih koji su u prošlosti prihvatili vinkovsku duhovnost i junački je živjeli, dug je i zahvaća sve kontinente. Dovoljna su neka imena: sv. Ivan Gabrijel Perboyre, sv. Franjo-Regis Clet, sv. Justin de Jacobis, sv. Lujza de Marillac, Sv. Ivana Antida Thouret, sv. Katarina Labouré, sv. Elizabeta-Ana Seton, bl. Frederik Ozanam i brojni drugi, među njima Jan Haulik, ki je nedavno, 31. kolovoza 2024., u Slovačkoj bio proglašen blaženim.

I danas tragom sv. Vinka njegova obitelj nastavlja s djelima ljubavi, započinje misije i pomaže oblikovati svećenike i laike. Vinkovsku obitelj danas tvori više od 100 grana svećenika, braće, sestara, laika i laikinja. Društvo sv. Vinka Paulskog (Vinkove konferencije), koje je 1833. godine osnovao bl. Frederik Ozanam, je s više stotina tisuća članova na cijelom svijetu postalo iznimna sila dobroga u služenju siromasima.

Misijska družba trenutno doživljava nova znamenja rasta. Njezine mlađe provincije, poglavito u Aziji i Africi, gdje su družbena zvanja u procvatu, odazvale su se pozivu da započnu misije u drugim državama. Družba se i nadalje laća novih stvaralačkih djela u pomaganju potrebnih. U mislima mi je na primjer Savez Vinkovske obitelji za beskućnike, međunarodnu pobudu za osiguravanje stanova cijenom dostupnih za beskućnike po primjeru sv. Vinka Paulskog, koji je svoj rad s beskućnicima započeo 1643. godine gradnjom trinaest kuća za beskućnike u Parizu. Ta pobuda željela je simbolički započeti s gradnjom trinaest kuća za beskućnike u svim državama, gdje služe Vinkovi, i već je nadmašila svoj prvotni cilj, tj. nastaniti 10.000 ljudi.

Četiri stoljeća po ustanovljenju Misijske družbe nema sumnje da karizma sv. Vinka Pauskog i dalje obogaćuje Crkvu raznovrsnim apostolatima i dobrim djelima cijele Vinkovske obitelji. Vjerujem da će slavlje četiri stoljeća pokazati važnost vizije sv. Vinka o služenju Kristu u siromasima: 1) za obnovu suvremene Crkve u misionarskom duhu; 2) za pomoć potrebnima i napuštenima na brojnim rubovima našega svijeta i granicama plitke, potrošačke kulture odbačenoga. Uvjeren sam da primjer sv. Vinka može nadahnuti osobito mlade koji su u svom oduševljenju, velikodušnosti i brizi za izgradnju boljega svijeta pozvani biti drski i hrabri svjedoci evanđelja među svojim suvremenicima i gdjegod se nađu („Post-sinodalna apostolska pobudnica Christus Vivit“, 25. ožujka 2019., 178).

Velikom naklonošću jamčim svećenicima i braći Misijske družbe da ću im u nadolazećoj jubilarnoj godini biti još posebno blizu u molitvi. Molim da po nadahnuću vizije ustanovitelja i nadalje oblikuju svoj život i rad u skladu s pozivom na poniznost i gorljivost u apostolatu, koji je namijenio prvim članovima Družbe: „Dođite – obnovljenom ljubavlju posvetimo se služenju siromasima i traženju onih koji su najsiromašniji i napušteni. Priznajmo pred Bogom da su oni naši gospodari i gospoda i da nismo dostojni nuditi im svoje skromne usluge.“ („Konferencija 164 o ljubavi prema siromasima“, siječanj 1657.)

Sve članove i članice Vinkovske obitelji izručujem majčinskom zagovoru Marije, Majke Crkve i šaljem vam svoj blagoslov kao obećanje trajne radosti i mira u Gospodinu. Molim vas, sjećajte se i mene u svojim molitvama.

Franjo