Draga braćo i sestre u Udruzi sv. Vinka Paulskog!
Na ovom svijetu izgleda kao da se sve vrti u krugu. Čovjek se rodi, neko vrijeme živi i umre. Nadomjesti ga netko drugi koji se rodi. On polako ode u zaborav. Neki stanovnici ove Zemlje nisu ni upisani u knjigu rođenih, za njih ne zna država, kao da ne postoje, premda u njoj žive. Nemaju osobne iskaznice. I sami smo svjesni kako se na pokojne brzo zaboravi.
Isus je došao u ovaj naš svijet kao Čovjek i Bog. Htio je prekinuti taj krug i uvesti nas u nešto posve novo. Proživio je ovaj zemaljski život u svemu nama jednak, osim u grijehu. Zato je kao mjesto najvećeg čina izabrao smrt i grob iz kojeg je uskrsnuo. Tu je sakrio otajstvo našeg novog rođenja, rođenja na novi život – odsad u zajedništvu s Bogom. Jer samo Bog je Život i samo po Kristu imamo udjela u besmrtnosti. Bog je naprosto Onaj koji jest i u njemu sve postoji.
Grob je mjesto raspadanja, nečistoće, tu se trune. Isus je plakao na Lazarovom grobu i na njegovu zapovijed: „Odvalite kamen!“, Marta kaže: „Gospodine, već zaudara“. (Iv 11,39). Ne volimo ući u grob. Grob može označavati mjesto u nama, kamo smo bacili svu našu nečistoću, grijehe, neuspjehe, gnjev, žalost – sve što nam se ne sviđa. U to ne želimo dirati. To najradije ne bismo otkrivali. No Isusu treba dopustiti da uđe u to skriveno mjesto kako bismo vidjeli slavu Božju – ono što Bog može učiniti u nama po priznanju, kajanju i njegovom oproštenju. Jer Bog nas silno ljubi. Nipošto ne želi da trunemo, već da živimo. Mi smo mu dragocjeni.
U prispodobi o usahlim kostima, prorok Ezekijel je prognanicima dao sliku njihova stanja beznađa, obeshrabrenosti, pogibelji. No Bog će u njih udahnuti svoj duh i dati im da ožive. To će učiniti jedino poradi svoje svetosti.
Kada netko griješi, često nailazi na sud i osudu drugih, što ga može dotući. Obraćenje u čovjekovom srcu događa se u onom trenutku kada čovjek od drugoga doživljava milosrđe i ljubav umjesto suda i osude. Jedino ga ljubav bližnjeg dovodi do promjene vlastitog ponašanja.
Naš uskrsli Gospodin daje svog duha ljubavi svakome koji ga traži. Daje mu da spozna smisao svog postojanja, jača ga u dobrim odlukama, čini ga postojanim u vjeri, nadi i ljubavi. To što je čovjeku teško po naravi, on svladava po toj božanskoj ljubavi. Kakvog li dara!
Da, Gospodin je uvijek živ da se za nas zauzima. On ulazi s nama u borbu protiv grijeha, izvlači nas iz naših smrti, čisti naše duše za svoj dolazak. Po nama želi širiti svoje Kraljevstvo ljubavi. Prihvatimo svoj život sa svime što nam on donosi, i odano noseći križ, probijajmo se dalje za Isusom, prema svom uskrsnuću.
Kako je utješno znati da putujemo zajedno s Isusom koji nas voli i vodi. Što god došlo, on nam ostaje vjeran. Njegova ljubav odnijela je pobjedu nad zlom. Ona, koja zna podnositi nevolje, koja je strpljiva i blaga, neka pobjeđuje i u našem životu. Aleluja!
Svima Vama na čelu s duhovnicima te braći i sestrama kojima služite želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
p. Dario Grbac, duhovnik
Novigrad na Dobri, 11. IV. 2022.