Nalazim se ispred vitraja, u cistercitskom samostanu Stična, koji predstavlja Duhove. Marija je u sredini. Ona je glavna osoba na ovome vitraju. Oko njene glave velika je aureola. Ruke je prekrižila na grudima. Tako ruke stavimo kada hoćemo pokazati da nekoga volimo. Marija voli učenike. To im javno pokazuje. Voli svoga Sina i Duha Svetoga kojeg je Isus obećao poslati te sada ispunjava to obećanje. Dobro je i neophodno ispuniti obećanje. Ako su obećanja pozitivna, još je bolje. Bog uvijek ispunjava svoja obećanja. To je nebrojeno puta dokazao. To čini i sada šaljući Duha Branitelja koji će uvoditi svih u istinu, istinu o Božjem postojanju, ljubavi i dobroti.
Apostoli su oko Marije. Oni čine jednu zajednicu, čine Crkvu. Ono što nisu razumjeli dok su bili s Isusom, ili su naslućivali a nisu shvaćali, sada razumiju, shvaćaju, prihvaćaju i kreću dalje. Ispunjeni duhom počinju propovijedati i naviještati sve ono što im je Isus govorio i još više, što im Duh govori. Čine ono što je Isus već rekao: „Ako vjerujete, činit ćete veća čuda nego što sam ja činio.“ Crkva kroz povijest uvijek čini čuda sa svojih preko dvije milijarde članova, Isusovih suradnika. To su čuda dobrote i nijedna zajednica, osim ljudske, nema toliki potencijal da čini dobro. Kršćani prednjače u činjenju dobrih djela, treba to reći i napisati, a još više svjedočiti.
Iznad svakog učenika jedan je plameni jezik. To je znak Duha. Plameni jezik želi gorjeti. Sjećam se riječi našeg misionara Ante Gabrića koji je rekao: „Ne, nemojmo dimiti, moramo gorjeti.“ A mnogi od nas dime. Trebamo gorjeti plamenom Duha, u srcima ljudi, u srcima krštenika, raspuhivati duhovni žar koji su primili po krštenju da se pretvori u plamen Duha. Taj plamen goreći osvjetljava i otklanja duhovne hladnoće u svijetu. Osvjetljava duhovne tame ljudi, a ima ih. Svatko neka prepozna te tame koje se očituju u raznim negativnostima, grijesima, oholostima i trenutcima udaljenosti od Boga. Nažalost, mnogi ljudi su ne samo na trenutke nego mjesecima i godinama udaljeni od Boga.
Na vrhu vitraja je golub, simbol Duha Svetoga, a ispod njega nalazi se još plamenih jezika. Ti su jezici namijenjeni nama. Duh Sveti i nama šalje svoju vatru, svoj plamen. Želi nas zagrijati za svoju misiju, za svoj projekt. Želi da damo ono najbolje od sebe, da darove koje imamo razvijemo, dijelimo i iskoristimo ne samo za sebe, nego i za dobro bližnjih. Brojim ove plamenove i vidim da ih je sedam. Očita je simbolika sedam darova Duha Svetoga za koje znamo koji su. Osim tih sedam ima još mnogo Božjih darova. Koliko mi tih darova imamo? Koliko tih darova koristimo? Koliko darova prepoznajemo kod sebe i kod bližnjih? Jesmo li se zaustavili i molili za te darove? Molili za njihovu djelotvornost u našemu životu?
Miroslav Radić