Naslovnica / Bl. Frederik Ozanam / Poruka o blagdanu utemeljitelja udruge Bl. Frederika Ozanama

Poruka o blagdanu utemeljitelja udruge Bl. Frederika Ozanama

Draga braćo i sestre u Udruzi svetog Vinka Paulskog!

Kako se bliži spomendan utemeljitelja naše Udruge, htio sam podijeliti s Vama jedno razmišljanje Javiera F. Chenta, a nosi naslov:

Opasnosti koje se mogu ugnijezditi u naše poslanje

Tekst Antuna Frederika Ozanama:

Jedna bi nas stvar mogla zaustaviti i uništiti: preinačavanje našeg izvornog duha, farizejstvo koje čini da trubimo pred sobom, isključivo dobar glas o sebi koji ne prepoznaje krjepost na drugim mjestima različitim od društva koje najviše volimo; pretjeravanje u vježbama i strogoći, iz čega bi proizašao laksizam i opuštenost, ili čovjekoljubje u riječima koje se više bavi riječima nego djelima, kao i birokratske prakse koje bi spriječavale naš hod povećavajući naše zupčanike. Nadasve bismo zaboravili poniznu jednostavnost koja je predsjedala našim susretima u početku, koja nas je učila ljubiti mrak ne istražujući tajnu, i koja je možda bila uzrokom našeg daljnjeg rasta. Jer Bogu je nadasve zadovoljstvo blagoslivljati to što je maleno i nezamjetljivo, stablo u svom sjemenu, čovjeka u njegovoj kolijevci, dobra djela u stidljivosti svojih početaka.

Pismo Ameliji Soulacroix,
1. svibnja 1841.

Tumačenje:

Koncem 1840. Frederik Ozanam trebao se preseliti iz Liona u Pariz da bi započeo raditi na Sorboni kao profesor strane književnosti na zamjeni. Napustio je Lion 14. prosinca 1840. i stigao u Pariz u petak 18. prosinca da pripravi sveučilišni tečaj koji započinje početkom 1841. Samo nekoliko tjedana ranije ženidbeni je zavjet oblikovan. /…/

Vjenčanje je određeno za lipanj 1841. Za tih mjeseci u kojima je par bio odijeljen, održavali su trajno i često dopisivanje. U tim „pismima zaručnika“, osim  planiranja njihova budućeg zajedničkog života i razgovora o njihovim projektima i očekivanjima, pojavljuju se mnoge druge teme, među kojima Bog, vjera, Društvo sv. Vinka Paulskog imaju prvenstvo.

Odlomak koji ovdje predstavljamo odgovara jednom pismu u kojem Frederik govori Ameliji o Generalnoj skupštini koja se održala 25. travnja, na blagdan Dobrog Pastira, drugi od četiriju godišnjih blagdana koje je slavilo Društvo Sv. Vinka Paulskog. Ujutro su u crkvi gdje počivaju zemaljski ostaci sv. Vinka Paulskog, “delegati dvadesetpet pariških Konferencija, mladi pomiješani s nekim slavnim starcima u bratskoj jednakosti“ prisustvovali misi. A uvečer, “veliko mnoštvo ispunilo je amfiteatar naših susreta”. Istovremeno, “drugih trideset konferencija nastalih u najudaljenijim dijelovima zemlje slavilo je istu svečanost”.

Frederik si u ovom pismu postavlja pitanje: “Nismo mogli […] vjerovati da nas Božanska providnost poziva na moralnu rehabilitaciju naše zemlje, kada je osam godina bilo dovoljno da naš broj od osam naraste na dvije tisuće?

Zatim razmišlja o opasnostima koje bi mogle omesti laike Društva sv. Vinka Paulskog da izvrše svoje poslanje. Premda dok Frederik piše, misli na Društvo sv. Vinka Paulskog, ne usuđuje se izuzeti iz tih opasnosti druge grane Vinkovske obitelji:

  1. “Preinačavanje našeg izvornog duha. Mi vinkovci pozvani smo slijediti Isusa Krista, slugu i evangelizatora siromaha. Svaka grana naše obitelji to izvodi s različitom nijansom; na primjer, u Društvu je posjeta siromasima nešto temeljno – iako ne isključivo. Važno je da se naš rad uvijek vrti oko te karizme služenja. Izvan toga, nismo vinkovci.
  1. “Farizejstvo koje trubi pred sobom” — “Zaboraviti na poniznu jednostavnost koja je predsjedala našim susretima na početku, koja ljubi mrak ne tražeći tajnu”. Već nas je sv. Vinko Paulski poticao da prakticiramo krjepost poniznosti i jednostavnosti. Ne smijemo pomiješati sredstva s ciljem. Mi smo oruđe za postizanje cilja: pomoći potrebitima da izađu iz siromaštva.
  1. “Isključivo dobro mišljenje o sebi koje ne poznaje krjepost na drugim mjestima, različitim od društva koje najviše volimo”. Sveti je Pavao govorio da „postoje mnogi različiti darovi, ali samo jedan Duh”. Mi smo dio Crkve i u njoj vršimo svoje poslanje ne misleći da smo mi za nju bolji. O karizmama je Papa Ivan Pavao II. rekao sljedeće:

Bilo da su izvanredne, jednostavne ili skromne, karizme su uvijek milosti Duha Svetoga koje su, izravno ili neizravno, od koristi za Crkvu, jer su usmjerene na izgradnju Crkve, na dobro ljudi i na potrebe svijeta.

  1. “Pretjeravanje u vježbama i strogoći”. Sljedbenici Vinka Paulskog žive jednostavnu i praktičnu duhovnost. Možemo upasti u napast – u stvari to se događalo i ponekad se dogodi – da komliciramo sebe ispraznim i pobožnim vježbama ili se udaljujemo od naše duhovnosti služenja. Kršćanska nas ljubav poziva na pobožnost, misleći uvijek na to kako bolje služiti siromasima i proglašavati Kraljevstvo. Ako se “posvećujemo“ drugim predmetima, ili sebe opterećujemo pobožnostima koje su tuđe našoj karizmi s pretjeranom strogoćom, idemo preko svog temeljnog poslanja.
  2. “Usmeno čovjekoljublje, koje se više bavi govorenjem nego djelovanjem”.Jedna španjolska poslovica kaže da neka osoba „prolazi kroz usta“ kada njezine riječi ne podržavaju djela, kada govori previše, a sve se svodi na ništicu. Nije tako među nama: ako naše svjedočanstvo ostane samo na riječima, ne vršimo svoje poslanje. Rekao nam je to sveti Vinko:

Ljubimo Boga, braćo moja, ljubimo Boga, ali neka to bude radom naših ruku i znojem lica. Jer često čini ljubavi prema Bogu, opraštanja, dobrohotnosti i druga slična osjećanja i unutarnje vježbe srca koje ljubi, premda su jako dobri i željeni, ipak su mnogo sumnjivi, ako ne postignemo prakticiranje djelotvorne ljubavi: “Ovime se proslavlja moj Otac – kaže naš Gospodin – da donosite mnogo roda”. Moramo biti jako oprezni glede toga, jer ima mnogo onih koji zaokupljeni time da imaju skroman vanjski izgled i unutarnji pun velikih osjećaja za Boga, ostanu na tome; i kada radi o djelima i ukaže se prilika za djelovanje, ne uspijevaju u tome. Pokazuju da su zadovoljni svojom grozničavom fantazijom, slatkim razgovorima s Bogom u molitvi, govore gotovo kao anđeli; a zatim kada se radi o poslu za Boga, o trpljenju, mrtvljenju sebe, o poučavanju siromaha, o tome da se ide tražiti izgubljena ovčica, o želji da im nešto nedostaje, da prihvate bolest i nešto neugodno, jao, tada se sve raspadne i njihovi ih duhovi razočaraju. Ne, nemojmo se zavaravati: Totum opus nostrum in operatione consistit. (Sve naše djelo sastoji se u djelovanju)

I to je toliko istinito da sveti Apostol izjavljuje da nas jedino naša djela prate u drugi život. Dobro razmislimo, nadasve stoga što u ovom vijeku mnogi izgledaju krjeposni i to doista jesu, ali su radije nagnuti k mirnom i spokojnom životu nego k jakoj i čvrstoj pobožnosti. Crkva je poput velike žetve koja zahtijeva djelatnike, ali djelatnike koji rade. Nema ničeg sukladnijeg s Evanđeljem od sabiranja svjetla i snage za dušu u molitvi, čitanju i povlačenju s jedne strane i dijeljenja ljudima od te duhovne hrane s druge strane. To znači činiti ono što je činio naš Gospodin, a poslije njega njegovi apostoli. To znači sjediniti službu Marte i Marije; nasljedovati golubicu koja napola probavi hranu koju uzme, a ostatak stavlja u kljun svojih malenih da ih nahrani. To je ono što trebamo činiti i svojim djelima pokazati Bogu da ga ljubimo.

  1. “Birokratska praksa koja bi smetala našem hodu umnažajući naše zupčanike”. Strukture su nužne i važne, ali ne smiju gušiti izravni kontakt sa siromasima, osobnu pozornost, postupnu preobrazbu – bilo za onoga koji daje bilo za onoga koji prima pomoć… Mi nismo činovnički ured, već obitelj vjernika koja otkriva i služi Isusu Kristu u siromasima.

Frederik završava odlomak rečenicom koju valja podcrtati i o njoj razmišljati: “Bogu se sviđa iznad svega blagosloviti to  što je maleno i nezamjetljivo, drvo u svom sjemenu, čovjeka u svojoj kolijevci, dobra djela u stidljivosti svojih početaka”.

Draga braćo i sestre,
mogli bismo pregledati naše ponašanje i naša djela, osobna i zajednička u svjetlu ovih 6 točaka koje Frederik navodi kao opasnosti uslijed kojih ne bismo mogli vršiti svoje poslanje.

Ako kao sljedbenici Vinka, Lujze, Frederika i drugih ukratko sažmemo naše poslanje, koji bi tu bili prioriteti?

Svima Vama, kao i Vašim dragim duhovnicima te podupirateljima želim sretan spomendan bl. Frederika Ozanama te puno blagoslova u poslanju koje Vam je povjereno.

p. Dario Grbac, duhovnik Udruge

 

Novigrad na Dobri, 2. rujna 2022.

 

Možda Vam se sviđa i ovo:

BLAGDAN UTEMELJITELJA UDRUGE BL. FREDERIKA OZANAMA

Draga braćo i sestre u Udruzi sv. Vinka Paulskog! Sadašnje vrijeme je vrijeme bez velikih …