Udruzi za Vinkovo 2022.

Draga braćo i sestre u Udruzi svetog Vinka Paulskog!

Nalazimo se u mjesecu posvećenom svetom Vinku. U tom istom mjesecu spominjemo se i bl. Frederika Ozanama, ustanovitelja Društva odnosno Udruge svetog Vinka Paulskog kao i svetog Ivana Gabrijela Perboyrek-a (Perboara), mučenika u kineskoj pokrajini odakle je potekla pandemija.

O blagdanu sv. Vinka dana je mogućnost da se navijesti evanđelje o milosrdnom Samarijancu ili o posljednjem sudu. Ja ću se zadržati na ovom prvom. U Lukinom evanđelju pismoznanac je upitao Isusa: „Tko je moj bližnji?“ mi obično pod tim izrazom mislimo na onoga koji mi je blizu, koji mi je rod, ili je moj sunarodnjak. Svi ostali su oni „daleki“ odvojeni, drugačiji, stranci, te ih stoga nisam dužan ljubiti. Poznavatelj Pisma je dobro poznavao Zakon i zapovijed o ljubavi. Pretpostavljamo da je imao nekoga kojega nije uspijevao ljubiti, koji mu je bio neprijatelj, te se htio opravdati.

 Isus daje drugačije značenje pojmu „bližnji“. Na radi se o onom koji je meni „blizak“, nego o onome koji me treba, kojemu sam ja postao bližnji. Isus nam kroz lik i ono što je Samarijanac učinio želi kazati što znači ljubiti. To znači ne biti ravnodušan prema nevolji drugoga, ne udaljavati se, već se približiti drugome nošen sućuti. Nipošto se ne radi o pitanju prostora, već srca čovjekova.

Papa Franjo u više je navrata osudio takozvanu „globalizaciju ravnodušnosti“ jer nas sprječava približiti se onima kojima je teško. Na Novu godinu 2016., na Dan mira on je to ovako objasnio: „Ravnodušnost prema bližnjemu očituje se na razne načine. Ima onih koji su dobro informirani: slušaju radio, čitaju novine ili gledaju televiziju, ali to čine mehanički i iz čiste navike. To su ljudi koji su kao u nekoj magli, svjesni drama koje muče čovječanstvo, ali to ne doživljavaju kao nešto što se njih osobno tiče, ne suosjećaju. Njihov je stav jednak stavu onoga koji zna, ali su mu pogled, misao i djelo usredotočeni na sebe samoga.“ Ukratko rečeno: možeš poznavati sve dramatične situacije čovječanstva, ali ako nemaš sućuti, ostaješ ravnodušan.

Samarijanac je slika Isusa koji ljubi čovjeka. Za razliku od svećenika i levita koji su samo prošli mimo unesrećenog, Samarijanac mu je prišao, povio mu rane i posjeo ga na svoje živinče, poput Isusa koji je prišao nama jer je bio ganut suosjećanjem. Sv. Ivan je zapisao divnu misao: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca“ (Iv 3, 16). Samarijanac je učinio prvi korak, nije čekao da ga taj čovjek pozove, a možda nije mogao ni govoriti. Poput Isusa koji je učinio prvi korak k nama dok smo još bili grješnici, bolesni, tako je i Samarijanac koji je imao sućutno srce zavolio tog stranca, čak neprijatelja.

Samarijanac je prišao čovjeku koji je na neki način „skrenuo s puta“, kao izgubljen, isključen. Evo slike Isusa koji je došao potražiti i spasiti izgubljeno. Samarijanac je doveo čovjeka u gostionicu, ali ne zato da se već netko drugi pobrine za nj („brigo moja prijeđi na drugoga“),  da se on ne mora više brinuti o njemu. Ne, on se vraća platiti dug kad ovaj ozdravi . On ljubi do kraja kao Isus.

Sveti je Vinko imao Isusa Krista za učitelja. Od njega je naučio kako ljubiti bližnjega i kako valja živjeti. Ljubiti bližnjega za njega nije bilo samo socijalno djelo, već kontemplacija. Služeći siromahu služio je samom Bogu. Bilo mu je jasno da se Bog nalazi u siromasima, pa nije smatrao da je učinio propust kad bi ostavio molitvu radi djela ljubavi. Svetac nije prekidao jedinstvo s Bogom, već ga nastavio samo na drugačiji način. Zar ljubav nije veća od bilo kakvih propisa? Sve treba težiti k njoj.

Sveti Ivan Pavao II. u enciklici „Ulaskom u novo tisućljeće“ – tom programu za novo tisućljeće –  napisao je da je ljubiti bližnjega kontemplativno djelo: „ Ako smo uistinu ponovno krenuli  od razmatranja Kristova, morat ćemo ga prepoznati poglavito na licu onih s kojima se on želio poistovjetiti: ‘Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me, stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni’ (Mt 25, 35-36). Tu je razotkriveno samo Kristovo otajstvo. Kako će Crkva mjeriti svoju vjernost Kristu? Prema pravovjernosti  i prema tome kako služi Kristovim udovima koji trpe.

Papa Franjo često rabi vrlo snažan izraz „dodirnuti Kristovo tijelo“ i time hoće reći da Isusa moramo vidjeti u svojemu bližnjemu. Kada govorimo o „Kristovu tijelu“ obično mislimo na sakrament euharistije. Ali papa je mnogo puta naglasio, „Kristovo tijelo“ ujedno je i tijelo siromašnih, slabašnih, bolesnih, izbjeglica, zatvorenika, u kojima možemo dotaknuti ili odbiti samoga Krista, zagrliti ga ili se udaljiti od njegova ljudskoga tijela ta rekao je „Meni ste to učinili!“

Draga braćo i sestre, dao nam Gospodin da još više poniremo u tu tajnu Kristova utjelovljenja i njegove prisutnosti među nama, osobito u siromašnima. Neka nas sveti Vinko Paulski u tome prati i zagovara kod Gospodina. Čestitam Vam njegov blagdan i želim Vam obilje blagoslova u Vašem poslanju.

p. Dario Grbac, spiritual

U Novigradu na Dobri, 20.09.2022.