Naslovnica / Iz Svijeta / Intervju s Papom Franjom

Intervju s Papom Franjom

Papa: Moj stav je onakav kakav je i stav Crkve. Ja sam sin Crkve!  (1. dio) 31.7.2013.

Papa-1

Tiskovna konferencija Svetog Oca Franje
za vrijeme leta povratka iz Brazila u Rim
(nedjelja, 28. srpnja 2013.)

Sat i dvadeset minuta odgovarao je Papa na spontana i nepripremljena pitanja novinara, ne propustivši pritom odgovoriti na sva pitanja, pa i ona najosjetljivija i najproblematičnija.
Pitanja novinara i Papine odgovore prenosimo u cijelosti u tri nastavka, bez ikakvog stilskog „uljepšavanja“ i bez predstavljanja pojedinih novinara od strane o. Lombardija, te uz redakcijske naslove uz pojedina pitanja.

O. Lombardi: Dakle, dragi prijatelji, imamo radost na ovom putu povratka imati s nama Svetog Oca Franju; bio je tako ljubazan da je odvojio dobar dio vremena kako bi s nama donio završnu ocjenu putovanja i u potpunoj slobodi odgovarao na vaša pitanja. Dajem mu riječ za maleni uvod, a onda ćemo započeti s listom onih koji su se predbilježili, a odabrat ćemo ih pomalo iz raznih nacionalnih i jezičnih skupina. Svetosti, Vama riječ da započnete.
Papa Franjo: Dobra večer i mnogo hvala. Ja sam zadovoljan. Bilo je to lijepo putovanje, duhovno mi je koristilo. Umoran sam, dosta, ali s radosnim srcem, i dobro sam, dobro: duhovno mi je koristilo. Susretati ljude čini dobro, jer Gospodin djeluje u svakom od nas, djeluje u srcu, i Gospodinovo bogatstvo je toliko da uvijek možemo primiti mnogo lijepoga od drugih. I to meni čini dobro. Ovo kao prva bilanca.

Potom bih rekao da je dobrota, srce brazilskog naroda veliko, to je istina: ono je veliko. To je tako drag narod, narod koji se voli veseliti, koji i u trpljenju uvijek nalazi put tražiti dobro sa svih strana. I to je u redu: veseo je to narod, narod koji je mnogo trpio! Zarazno je to veselje Brazilaca, zarazno! I ima veliko srce, taj narod. A onda ću reći o organizatorima, kako s naše, tako i s brazilske strane; pa ja sam se osjećao kao da se nalazim pred kompjuterom, utjelovljenim kompjuterom… Ali zaista! Sve je bilo „isprogramirano“ u sekundu, zar ne? Ali lijepo. A onda smo imali problema s hipotezama o mjerama sigurnosti: osiguranje ovdje, osiguranje ondje; nije bilo nijednog izgreda u čitavom Rio de Janeiru ovih dana i sve je bilo spontano. Uz manje mjere sigurnosti mogao sam biti s ljudima, zagrliti ih, pozdraviti, bez blindiranih vozila… sigurnost je to pouzdanja u narod. Istina je da uvijek postoji opasnost da se pojavi kakav luđak… da, neki luđak koji će nešto učiniti; ali tu je i Gospodin! Ali stvarati blindirani prostor između biskupa i naroda je jedna ludost, a ja više volim ovu ludost: vani, i ići ususret riziku od druge ludosti. Radije volim tu ludost: vani. Blizina koristi svima.

Potom, organizacija Dana, ne precizno nešto, nego sve: umjetnički dio, vjerski dio, katehetski dio, liturgijski dio… bilo je prekrasno! Oni imaju sposobnost izraziti se kroz umjetnost. Jučer su, na primjer, pripremili prekrasne stvari, prekrasne! Onda Aparecida: Aparecida je za mene snažno vjersko iskustvo. Sjećam se Pete Konferencije. Išao sam tamo moliti, moliti. Želio sam ići sam, malo potajno, ali bilo je impresivno mnoštvo! Ali nije bilo moguće, to sam znao prije nego sam stigao. I molili smo, mi. Ne znam… jedna stvar… ali i s vaše strane. Vaš je rad bio, kažu mi ja ovih dana nisam čitao novine, nisam imao vremena, nisam gledao tv, ništa ali kažu mi da je bio dobar, dobar, dobar posao! Hvala, hvala na suradnji, hvala što ste to učinili A onda broj, broj mladih. Danas ne mogu to vjerovati ali danas je Guverner pričao o tri milijuna. Ne mogu to vjerovati. Ali s oltara to je istina! ne znam jeste li i vi, neki ste bili na oltaru: s oltara, na kraju, čitava plaža je bila puna, sve do zavoja; više od četiri kilometra. Ali toliko mladih. I kažu, rekao mi je mons. Tempesta da je bilo 178 zemalja: 178! I potpredsjednik mi je rekao tu brojku: to je sigurno. I važno! Snažno!

1. Reforma Kurije i IOR-a

Juan de Lara (Efe, Španjolska): Svetosti, dobra večer. U ime svih kolega želimo Vam zahvaliti na ovim danima koje ste nam poklonili u Rio de Janeiru, na učinjenom poslu i na uloženom naporu. A također, u ime svih španjolskih novinara, želimo Vam zahvaliti na molitvama i na gestama prema žrtvama željezničke nesreće u Santiago de Compostela. Mnogo hvala. Prvo pitanje nema puno veze s putovanjem, ali koristimo prigodu koju nam pruža ova mogućnost, i želio bih Vas pitati: Svetosti, vidjeli smo da ste u ova četiri mjeseca Pontifikata osnovali nekoliko Povjerenstava za reformu Kurije. Želio bih Vas pitati: kakvu vrstu reforme imate na umu, razmišljate li o ukidanju IOR-a, tzv. Vatikanske banke? Hvala.
Papa Franjo: Koraci koje sam učinio u ova četiri i pol mjeseca proizlaze iz dviju strana: sadržaj onog što se trebalo učiniti, svega, dolazi sa strane Generalnih kongregacija kardinala. Bile su to stvari koje smo mi kardinali tražili od onoga koji će postati novim Papom. Sjećam se da sam tražio mnoge stvari, misleći da će to biti netko drugo… Tražili smo da to učini, na primjer Povjerenstvo od osam kardinala, znamo da je važno imati jedno Savjetodavno vijeće outsider, ne Vijeća koja već postoje, nego outsider. To svaki put ide u liniji ovdje navodim kao apstrakciju, ali činim to radi pojašnjenja u liniji sazrijevanja kolegijalnosti i primata.

To jest, ovih osam kardinala pridonose kolegijalnosti, pomažu raznim episkopatima u svijetu da se izraze u samom upravljanju Crkvom. Mnogo je prijedloga koji su izneseni, a koji međutim još nisu provedeni u praksi, kao što je reforma Tajništva Sinode, u metodologiji; kao što je Post-sinodalno povjerenstvo, koje ima trajni savjetodavni karakter; kao konzistoriji kardinala, s ne toliko formalnim tematikama kao na primjer, kanonizacija, ali i druge teme, itd. Dobro, strana sadržaja dolazi od tamo. Druga strana se odnosi na to je li nešto uputno. Priznajem da me nije mnogo stajalo, u prvom mjesecu Pontifikata, organizirati Povjerenstvo od osam kardinala, što je prva točka. Ekonomsku stranu sam mislio rješavati iduće godine, jer nije najvažnija stvar koju treba riješiti. Ali kalendar je izmijenjen zbog okolnosti koje su vama poznate i koje su od općeg dobra; pojavili su se problemi s kojima se trebalo suočiti. Prvo: problem IOR-a, tj. kako ga usmjeriti, kako ga odrediti, kako ga preformulirati, kako sanirati ono što se sanirati dade, i tu je prvo Referentno povjerenstvo, to mu je naziv. Vama je poznat kirograf, ono što se traži, oni koji ga sačinjavaju, sve.

Onda smo imali sastanak Povjerenstva od 15 kardinala koji vode brigu o ekonomskim aspektima Svete Stolice. Dolaze iz svih dijelova svijeta. I tako, pripremajući taj sastanak, vidi se potreba za stvaranjem jedinstvenog Referentnog povjerenstva za cjelokupnu ekonomiju Svete Stolice. Tj. rješavao se ekonomski problem izvan programa, ali te stvari se događaju kad u uredu upravljanja netko ide na jednu stranu, pa mu zadaju udarac na drugoj strani, i onda moraš obraniti. Nije li tako? Dakle, život je takav, ali i to je lijepi dio života.
Vezano uz pitanje koje ste mi postavili o IOR-u, ne znam kako će završiti IOR; neki kažu da je možda bolje da bude banka, drugi kažu da treba biti humanitarna zaklada, neka opet kažu da ga treba zatvoriti. Ah! Čuju se ti glasovi. Ja ne znam. Pouzdajem se u rad osoba IOR-a, koji na tome rade, kao i Povjerenstva. Predsjednik IOR-a ostaje, isti koji je bio prije; a zapravo Direktor i njegov zamjenik su podnijeli ostavke. Ali to, ne bih vam znao reći kako će ta priča završiti, a to je lijepo i zato što se traži, pokušava; ljudi smo u tome; trebamo pronaći najbolje. To da, ali karakteristike IOR-a bilo da je banka, bilo humanitarna zaklada, bilo što god drugo transparentnost i iskrenost. To treba biti tako. Hvala.

2. Sadržaj crne kožne torbe

Andrea Tornielli (Italija): Sveti Oče, imao bih jedno pomalo indiskretno pitanje: kad smo krenuli na put, svijet je obišla fotografija Vas kako se uspinjete u zrakoplov noseći crnu torbu, te je po čitavom svijetu bilo članaka koji su komentirali tu novost: da, Pape koji se uspinje… nije se događalo, recimo, da se Papa uspinje s prtljagom u ruci. Onda bilo je nagađanja o sadržaju crne torbe. Sada, moja pitanja su: prvo, zašto ste Vi nosili svoju crnu torbu, a ne netko od suradnika, a drugo, ako nam možete reći što je bilo unutra… Hvala.
Papa Franjo: Nije bio ključ za atomsku bombu! Ah! Nosio sam je jer sam uvijek tako činio: kad putujem, ja je nosim. A unutra, što je? Brijači aparat, časoslov, planer, jedna knjiga za čitanje nosio sam jednu od svete male Terezije čiji sam  štovatelj. Uvijek sam išao s torbom kad bi putovao: to je normalno. Ali trebamo biti normalni… Ne znam… za mene je pomalo čudno to što mi kažeš, da je svijet obišla ta fotografija. Pa trebamo se naviknuti biti normalni. Normalnost života. Ne znam, Andrea, jesam li ti odgovorio…

3. „Moli za mene“

Aura Miguel (Radio Renascença, Portugal): Svetosti, želim pitati zašto tako ustrajno tražite da se moli za Vas? Nije normalno, uobičajeno, slušati jednog Papu da tako puno traži da se moli za Njega…
Papa Franjo: Uvijek sam to tražio. Kad sam bio svećenik, to sam tražio, ali ne tako često; počeo sam to učestalije tražiti kao biskup, jer osjećam da ako Gospodin ne pomaže u tom radu pomagati Božjem puku da ide naprijed, pojedinac to ne može… Ja uistinu osjećam da imam mnogo ograničenja, s mnogo problema, također sam i grješnik vi to znate! i moram to tražiti. Ali, to mi dolazi iznutra! I Majku Božju molim da moli Gospodina za mene. To je navika, ali navika koja mi dolazi iz srca, a također i iz potrebe koju imam zbog mog posla. Osjećam da moram tražiti… ne znam, tako je…

4. Promjene i otpori u Kuriji

Philip Pullella (Reuters, SAD): Svetosti, hvala na Vašoj raspoloživosti, u ime engleske skupine. Kolega de Lara je već postavio pitanje koje smo mi željeli, stoga ću malo nastaviti na tom tragu, ali malo: u traženju tih promjena, sjećam se da ste jednoj skupini iz Latinske Amerike rekli da ima mnogo svetih osoba koje rade u Vatikanu, ali i osoba koje su manje svete, zar ne? Jeste li naišli na otpor toj svojoj želji promijeniti stvari u Vatikanu? Jeste li naišli na otpor? Drugo pitanje: Vi živite u vrlo skromnom svijetu, ostali ste u Santa Marta, itd… Želite li da Vaši suradnici, i kardinali, slijede taj primjer i možda žive u zajednici, ili je to samo stvar za Vas?
Papa Franjo: Promjene… promjene također dolaze s dvije strane: ono što smo mi kardinali tražili i ono što dolazi od moje osobnosti. Govorili ste o činjenici da sam ostao u Santa Marta: ali ja ne bih mogao sam živjeti u Palači, a ona nije raskošna. Papinski stan nije tako raskošan! Širok je, velik je, ali nije raskošan. Ali ja ne mogu živjeti sam ili s jednom malom grupicom! Potrebni su mi ljudi, susretati se s ljudima, razgovarati s ljudima… I zato kad su mi dečki iz isusovačke škole postavili pitanje: “Zašto Vi? Zbog skromnosti, zbog siromaštva?”. Ne, ne: iz psihijatrijskih razloga, jednostavno jer psihološki ne mogu.

Svatko treba nastaviti sa svojim životom, sa svojim načinom življenja. Kardinali koji rade u Kuriji ne žive kao bogataši i rasipnici: žive u jednom stanu, skromni su, oni su skromni. Oni koje poznajem, te stanove koje APSA (Uprava za imovinu Svete Stolice nap. prev.) daje kardinalima. Onda, čini mi se da postoji jedna druga stvar koju sam želio reći. Svatko treba živjeti onako kako ga Gospodin traži živjeti. Ali skromnost opća skromnost vjerujem da je nužna za sve nas koji radimo u službi Crkve. Ima mnogo nijansi skromnosti… svatko treba tražiti svoj put. Vezano uz svete osobe, to je točno, ima ih, svetih: kardinala, svećenika, biskupa, redovnica, laika; ljudi koji mole, ljudi koji puno rade, a i onih koji odlaze siromašnima, potajno. Ja znam za neke koji vode brigu dati siromasima jesti ili u slobodno vrijeme odlaze služiti u neku crkvu… To su svećenici. Ima svetih osoba u Kuriji. A ima i onih koji nisu tako sveti, a to su oni koji stvaraju više buke.

Vi znate da više buke stvara stablo koje pada nego li šuma koja raste. A meni uzrokuje bol kad se događaju takve stvari. Ali ima i nekih koji sablažnjavaju, neki. Imamo tog monsignora u zatvoru; nije završio u zatvoru jer je sličio blaženoj Imeldi! (izraz koji se upotrebljava u Argentini da se kaže da netko nije oličenje sveca nap.prev.), nije bio Blaženik. Skandali su to koji nanose zlo. Jedna stvar to nisam nikad rekao, ali sam to primijetio vjerujem da je Kurija malo pala s razine koju je nekad imala, u doba starih kurijalnih službenika … profil starog kurijalca, vjernog, koji je radio svoj posao. Potrebne su nam takve osobe. Vjerujem… ima ih, ali ne toliko kao nekad. Profil starog kurijalca: tako bih to rekao. Takvih trebamo imati više. Nailazim li na otpor? Ah! Ako ima otpora, još ga nisam vidio. Istina je da nisam učinio mnogo stvari, ali može se reći da sam pronašao pomoć, a pronašao sam i odane ljude.

Na primjer, sviđa mi se kad mi ljudi kažu: “Ne slažem se”, i to sam našao. “Ali to ne vidim, ne slažem se: a ja kažem, učinite”. To je pravi suradnik. I to sam našao, u Kuriji. I to je dobro. Ali kad ima onih koji kažu: “Ah, kako lijepo, kako lijepo, kako lijepo”, a onda s druge strane govore suprotno… Još nisam to primijetio. Možda da, ima nekih, ali nisam to primijetio. Otpor: u četiri mjeseca ne može se naići na puno…

5. Zašto se u Brazilu nije izrazio o pobačaju i gay vjenčanjima

Patricia Zorzan (Brazil): Govorim u ime Brazilaca. Društvo se promijenilo, mladi su se promijenili, a u Brazilu ima mnogo mladih. Niste govorili o pobačaju, o braku između osoba istog spola. U Brazilu je usvojen zakon kojim se proširuje pravo na pobačaj, a dopušten je i brak između osoba istog spola. Zašto niste govorili o tome?
Papa Franjo: Crkva se već savršeno izrazila o tome. Nije bilo potrebno vraćati se na to, kao što nisam govorio ni o pronevjerama, laži ili o drugim stvarima o kojima Crkva ima jasan nauk!
Patricia Zorzan: Ali to je pitanje koje zanima mlade…
Papa Franjo: Da, ali nije bilo potrebno govoriti o tome, nego o pozitivnim stvarima koje mladima otvaraju put. Nije li tako? Osim toga, mladi savršeno znaju kakav je stav Crkve!
Patricia Zorzan: Kakav je stav Vaše Svetosti, možete li nam reći?
Papa Franjo: Onakav kakav je i stav Crkve. Ja sam sin Crkve!


Izvor: www.vatican.va
Prevela: Verica Kraš Villa

Papa o odnosu s Benediktom XVI. i ulozi žena u Crkvi  (2. dio) 31.7.2013.

Papa-2

Tiskovna konferencija Svetog Oca Franje
za vrijeme leta povratka iz Brazila u Rim
(nedjelja, 28. srpnja 2013.)

Sat i dvadeset minuta odgovarao je Papa na spontana i nepripremljena pitanja novinara, ne propustivši pritom odgovoriti na sva pitanja, pa i ona najosjetljivija i najproblematičnija.
Pitanja novinara i Papine odgovore prenosimo u cijelosti u tri nastavka, bez ikakvog stilskog „uljepšavanja“ i bez predstavljanja pojedinih novinara od strane o. Lombardija, te uz redakcijske naslove uz pojedina pitanja.

6. Biskup Rima

Antoine-Marie Izoard (Francuska): Dobar dan, Svetosti. U ime kolega francuskog jezika 9 nas je na ovom letu. Budući da ste Papa koji ne želi davati intervjue, doista smo Vam zahvalni. Vi se od 13. ožujka  predstavljate kao Biskup Rima, uz vrlo veliku, snažnu upornost. Stoga želimo razumjeti duboki smisao te upornosti, je li više od kolegijalnosti možda riječ o ekumenizmu, biti primus inter pares  Crkve? Hvala.
Papa Franjo: Da, u tome se ne smije ići dalje od onoga što se kaže. Papa je biskup, Biskup Rima, i zato što je Biskup Rima je Petrov nasljednik, Kristov namjesnik. Postoje drugi naslovi, ali prvi naslov je “Biskup Rima”, i odatle sve proizlazi. Govoriti, misliti da to znači biti primus inter pares, ne, to nije posljedica toga. Jednostavno, to je prvi naslov Pape: Biskup Rima. Ali ima i drugih… Mislim da ste rekli nešto o ekumenizmu: vjerujem da to malo pridonosi ekumenizmu. Ali, samo to…

7. Biti svećenik, biskup i Papa

Dario Menor Torres (La Razón, Španjolska): Jedno pitanje o Vašim osjećajima. Prije tjedan dana ste komentirali kako Vas je neko dijete pitalo kako se osjećate, može li se netko zamisliti u ulozi Pape i može li željeti to postati. Rekli ste da se mora biti luđacima za tako nešto. Nakon Vašeg prvog iskustva među mnoštvom ljudi, kao što su bili ovi danu u Riju, možete li nam ispričati kako se osjećate biti Papom. Je li jako teško, jeste li sretni, i je li to na neki način povećalo Vašu vjeru ili, suprotno, jeste li imali kakve sumnje? Hvala.
Papa Franjo: Raditi posao biskupa je jedna lijepa stvar, to je lijepo. Problem je kad netko traži taj posao: to nije tako lijepo, to nije od Gospodina. Ali kad Gospodin nekog svećenika zove da postane biskupom, to je lijepo. Uvijek postoji opasnost doživljavati se pomalo iznad drugih, ne poput drugih, nešto poput kneza. Opasnosti su to i grijesi. Ali rad biskupa je lijep: znači pomagati braći da idu naprijed. Biskup ispred vjernika da označi put; biskup među vjernicima da pomaže zajedništvo; i biskup iza vjernika, jer vjernici mnogo puta imaju ‘njuh’ za cestu. Biskup treba biti takav. Pitanje je bilo sviđa li se to meni? Volim biti biskup, sviđa mi se. U Buenos Airesu samo bio jako sretan, jako sretan! Bio sam sretan, istina je. Gospodin mi je u tome pomagao. Ali kao svećenik sam bio sretan, i kao biskup sam bio sretan. U tom smislu: volim to!
Dario Menor Torres: A biti Papa?
Papa Franjo: Također, također! Kad te Gospodin postavi tamo, ako ti činiš ono što Gospodin želi, onda si sretan. To su moji osjećaji, ono što osjećam.

8. Iduća putovanja

Salvatore Mazza (Avvenire, Italija): Ne mogu se ni ustati. Oprostite, ne mogu se ni ustati zbog svih žica koje su mi pod nogama. Ovih smo dana vidjeli, Vas smo vidjeli punog energije, također i navečer kasno; vidimo Vas i sada u zrakoplovu koji ‘pleše’ kako mirno stojite, bez imalo kolebanja. Želimo Vas pitati: mnogo se govori o idućim putovanjima. Govori se o Aziji, Jeruzalemu, Argentini. Imate li već više ili manje definiran kalendar za iduću godinu, ili još sve treba razmotriti?
Papa Franjo: Definirano-definirano nema ništa. Ali mogu Vam reći nešto o čemu se razmišlja. Utvrđeno je oprostite 22. rujna Cagliari. Onda, 4. listopada Asiz. Na pameti mi je, unutar Italije, želio bih poći posjetiti moje rođake, jedan dan: ići zrakoplovom ujutro i vratiti se drugim zrakoplovom, jer oni, jadnici, zovu me, a imamo dobre odnose. Ali samo jedan dan. Izvan Italije: patrijarh Bartolomej želi prirediti susret da se obilježi 50 godina Atenagore i Pavla VI. u Jeruzalemu. I izraelska Vlada je uputila poseban poziv da pođem u Jeruzalem. Vjerujem da su i palestinske vlasti učinile isto. O tome se razmišlja: ne zna se dobro hoće li se ići ili ne… Onda, u Latinsku Ameriku vjerujem da neće biti mogućnosti za povratak, jer latinoamerički Papa, prvo putovanje u Latinsku Ameriku… doviđenja! Trebamo malo pričekati!

Vjerujem da će se moći ići u Aziju, ali to je sve u zraku. Dobio sam poziv poći u Šri Lanku i na Filipine. Ali u Aziju treba ići. Jer papa Benedikt nije imao vremena poći u Aziju, a važno je. On je išao u Australiju, a onda i u Europu i Ameriku, ali Azija… Ići u Argentinu: u ovom trenutku vjerujem da se može malo čekati, jer sva ta putovanja imaju jedan određeni prioritet. Želio bih ići u Carigrad, 30. rujna, posjetiti Bartolomeja I., ali nije moguće, nije moguće zbog mog rasporeda. Ako se nađemo, učinit ćemo to u Jeruzalemu.
Salvatore Mazza: Fatima?
Papa Franjo: Fatima, postoji i poziv u Fatimu, tako je, tako je. Postoji poziv ići u Fatimu.
Salvatore Mazza: 30. rujna ili 30. studenog?
Papa Franjo: Studeni, studeni: sveti Andrija.

9. Papa «u krletki»

Hada Messia (CNN, SAD): Pozdrav… Vi se držite bolje od mene… Moje pitanje je: kad ste susreli mlade Argentince Vi ste im, pomalo se šaleći, možda i pomalo ozbiljno rekli da se i Vi, ponekad, osjećate kao u krletki: želimo znati na što se točno odnosilo…
Papa Franjo: Znate li koliko sam puta želio hodati ulicama Rima, jer to volim, u Buenos Airesu sam jako volio hodati ulicama! U tom smislu osjećam se pomalo zatvorenim u krletku. Ali, moram to reći jer su jako dobri ovi iz vatikanske Žandarmerije, oni su dobri, dobri, dobri i ja sam ih zahvalan. Sad mi dopuštaju činiti nešto više. Vjerujem… njihova dužnost je čuvati sigurnost. Zatvoren u krletku, u tom smislu. Volio bih hodati ulicom, ali razumijem da nije moguće: razumijem. U tom sam smislu to rekao. Jer moja navika je bila kako kažemo mi u Buenos Airesu bio sam svećenik callejero

10. Pokret Karizmatske obnove

Marcio Campos (Brazil): Vaša Svetosti, Sveti Oče, želim reći da kad osjetite nostalgiju za Brazilom, za veselim brazilskim narodom, zagrlite zastavu koju sam Vam dao. Želio bih zahvaliti i mojim kolegama iz dnevnika Folha de São Paulo, Estado, Globo i Veja što ih predstavljam u ovom pitanju. Sveti Oče, teško je pratiti Papu, vrlo teško. Svi smo umorni, Vi ste dobro, a mi umorni… U Brazilu je Katolička Crkva ovih posljednjih godina izgubila vjernike. Je li pokret Karizmatske obnove jedna mogućnost izbjeći da vjernici pohađaju Pentekostalnu crkvu i druge pentekostalne crkve? Puno hvala na Vašoj prisutnosti i puno hvala što ste s nama.
Papa Franjo: Više je nego točno to što kažete o opadanju vjernika: istina je, istina. Postoje statistike. Razgovarali smo o problemu s brazilskim biskupima, na jučerašnjem sastanku. Pitali ste o pokretu Karizmatske obnove. Reći ću vam nešto. Krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih godina nisam ih mogao ni vidjeti. Jednom, govoreći o njima, izrekao sam ovu rečenicu: „Ovi brkaju liturgijsko slavlje sa školom sambe!”. To sam ja rekao. Pokajao sam se. Onda sam ih bolje upoznao. Istina je također da je pokret, uz dobre povjerenike, krenuo jednim lijepim putem. I sada vjerujem da taj pokret općenito donosi puno dobra Crkvi.

U Buenos Airesu sam ih često okupljao i jednom godišnje služio misu za sve njih u katedrali. Uvijek sam ih podupirao, kad sam se obratio, kad sam vidio dobro koje čine. Jer u tom crkvenom pokretu i ovdje malo proširujem odgovor vjerujem da su pokreti potrebni, Pokreti su milost Duha. „Ali kako se može podržavati pokret koji je toliko slobodan?”. I Crkva je slobodna! Duh Sveti čini ono što želi. Potom, On obavlja posao usklađivanja, ali vjerujem da su pokreti milost, oni pokreti koji imaju duh Crkve. Zato vjerujem da pokret Karizmatske obnove ne služi samo sprječavanju da neki prijeđu u pentekostalne crkve. Pa ne! Služi samoj Crkvi! Obnavlja nas. I svatko traži svoj pokret prema vlastitoj karizmi, tamo gdje ga vodi Duh.

11. Žene u Crkvi i oprema u zrakoplovu

Jean-Marie Guénois (Le Figaro , Francuska): Sveti Oče, jedno pitanje zajedno s mojim kolegom iz La Croix: Vi ste rekli da Crkva bez žene gubi plodnost. Koje ćete konkretne mjere donijeti? Na primjer, ženski đakonat ili žena na čelu dikasterija? I jedno maleno tehničko pitanje: Rekli ste da ste umorni. Imate li posebno uređenje zrakoplova za povratak? Hvala, Svetosti!
Papa Franjo: Počnimo s posljednjim. Ovaj zrakoplov nema posebnu opremu. Ja sam naprijed, jedan lijep naslonjač, običan, ali običan, takav kakav svi imaju. Dao sam da se napiše pismo i telefonira kako bi se reklo da ne želim posebnu opremu u zrakoplovu: je li jasno? Drugo, žena. Crkva bez žena je poput Apostolskog zbora bez Marije. Uloga žene u Crkvi nije samo majčinstvo, mama obitelji, nego je snažnija: ona je upravo ikona Djevice, Majke Božje; ona koja Crkvi pomaže rasti! Zamislite samo da je Majka Božja važnija od apostola! Važnija je! Crkva je ženska: ona je Crkva, zaručnica, majka. Ali žena u Crkvi ne smije samo… ne znam kako se kaže na talijanskom…  uloga žene u Crkvi nije smije samo završiti kao mama, kao radnica, ograničena… Ne! To je druga stvar! Ali pape… Pavao VI. je napisao jednu prekrasnu stvar o ženama, ali držim da treba ići dalje u izlaganju te uloge i karizme žene.

Crkva se ne može razumjeti bez žena, ali žena aktivnih u Crkvi, s njihovim profilom, koje idu naprijed. Mislim na primjer koji nema veze s Crkvom, ali je povijesni primjer: u Latinskoj Americi, Paraguay. Za mene, žena Paraguaya je najslavnija žena Latinske Amerike. Jesi li ti Paragvajac? Nakon rata je ostalo osam žena na jednog muškarca, i te žene su donijele pomalo težak izbor: izbor imati djecu da spase: domovinu, kulturu, vjeru i jezik. U Crkvi treba misliti na ženu u toj perspektivi: rizični odabiri, ali kao žene. To treba bolje izraziti. Držim da mi nismo još izradili duboku teologiju žene u Crkvi. Samo može činiti ovo, može činiti ono, sad je ministrantica, sad čita čitanja, predsjednica je Caritasa…. Ali, ima više! Treba izraditi duboku teologiju žene. To je ono što ja mislim.

12. Odnos s Benediktom XVI.

Pablo Ordaz (El País, Španjolska): Željeli bismo saznati kakav je Vaš poslovni odnos, ne samo prijateljski i suradnički s Benediktom XVI. Nikad prije nije postojala slična okolnost; i imate li česte kontakte i pomaže li Vam on u ovom poslu? Puno hvala.
Papa Franjo: Vjerujem da posljednji put kad su bila dvojica papa, ili trojica papa, nisu međusobno razgovarali, borili su se da vide koji je pravi papa. Došlo je do toga da su je bila trojica u vrijeme Istočnog raskola.
Ima nešto što obilježava moj odnos s Benediktom: ja ga puno volim. Uvijek sam ga volio. Za mene je on Božji čovjek, ponizan čovjek, čovjek koji moli. Bio sam jako sretan kad je on izabran za Papu. I onda kad je podnio ostavku, za mene je bio primjer veličine! Velikan. Samo velikan to može učiniti! Čovjek Božji i čovjek molitve.

On sada stanuje u Vatikanu, i neki mi kažu: pa kako se može to učiniti? Dvojica Papa u Vatikanu! Pa zar ti on ne smeta? Ali zar on neće pokrenuti revoluciju protiv tebe? Sve te stvari govore, zar ne? Pronašao sam rečenicu da to izrazim: „To je kao imati djeda u kući”, ali mudrog djeda. Kad je u nekoj obitelji djed u kući, njega se časti, njega se voli, njega se sluša. On je razborit čovjek! Ne miješa se. Mnogo sam mu puta rekao: „Svetosti, primajte ljude, živite svoj život, dođite s nama”. Došao je na otkrivanje i blagoslov kipa sv. Mihaela. Evo, ta rečenica sve govori. Za mene je kao imati djeda u kući: mog tatu. Ako imam neku poteškoću ili neku stvar koju ne razumijem, mogu ga nazvati: „Ali, recite mi, mogu li to učiniti?” I kad sam išao razgovarati o tom velikom problemu, o Vatileaksu, on mi je sve rekao s jednostavnošću… u služenju. Ima jedna stvar koju ne znam znate li, vjerujem da znate, ali nisam siguran: kad nam je govorio, u oproštajnom govoru, 28. veljače, rekao nam je: „Među vama je budući Papa: ja mu obećavam poslušnost”. Zaista je velik; on je velikan!

13. Žene u Crkvi

Anna Ferreira (Italija): Sveti Oče, dobra večer. Hvala. Željela bih reći mnogo puta „hvala“: hvala što ste donijeli mnogo veselja u Brazil, i hvala također što odgovarate na naša pitanja. Mi novinari jako volimo postavljati pitanja. Željela bih znati, zašto ste jučer brazilskim biskupima govorili o sudjelovanju žena u našoj Crkvi. Želim bolje razumjeti: kakvo treba biti to sudjelovanje nas žena u Crkvi? I što Vi mislite o ređenju žena? Kakvo treba biti naše mjesto u Crkvi?
Papa Franjo: Želio bih malo objasniti ono što sam rekao o sudjelovanju žena u Crkvi: ne može se ograničiti na činjenicu da bude ministrantica ili predsjednica Caritasa, vjeroučiteljica… Ne! Treba biti više, ali dublje više, i mistično više, s time što sam rekao o teologiji žene. A onda u vezi s ređenjem žena, Crkva je govorila i kaže: “Ne”. Rekao je to Ivan Pavao II., i to kroz definitivnu formulaciju. Ta vrata su zatvorena, ali o tome ti želim nešto reći. To sam rekao, ali ponavljam. Majka Božja, Marija, bila je važnija od apostola, biskupa i svećenika; kako, to je ono što trebamo pokušati bolje izraziti, jer vjerujem da o tome nedostaje teološko izražavanje. Hvala.


Izvor: www.vatican.va
Prevela: Verica Kraš Villa
Foto: Arhiva GK

 

 

Crkva je Majka: treba ići liječiti ranjene, s milosrđem  (3. dio) 1.8.2013.

Papa-3

Tiskovna konferencija Svetog Oca Franje
za vrijeme leta povratka iz Brazila u Rim
(nedjelja, 28. srpnja 2013.)

 

Sat i dvadeset minuta odgovarao je Papa na spontana i nepripremljena pitanja novinara, ne propustivši pritom odgovoriti na sva pitanja, pa i ona najosjetljivija i najproblematičnija.
Pitanja novinara i Papine odgovore prenosimo u cijelosti u tri nastavka, bez ikakvog stilskog „uljepšavanja“ i bez predstavljanja pojedinih novinara od strane o. Lombardija, te uz redakcijske naslove uz pojedina pitanja.

14. Rastavljeni i ponovno oženjeni

Gian Guido Vecchi (Corriere della Sera, Italija): Sveti Oče, Vi ste i na ovom putovanju više puta govorili o milosrđu. Vezano uz primanje sakramenata od strane razvedenih i ponovno oženjenih, postoji li mogućnost da se štogod promijeni u disciplini Crkve? Da ti sakramenti budu prigoda za približavanje tih osoba, a ne barijera koja ih odvaja od drugih vjernika?
Papa Franjo: To je tema koja se uvijek traži. Milosrđe je veće od tog slučaja kojeg Vi postavljate. Vjerujem da je ovo vrijeme milosrđa. Ova promjena vremena, kao i mnogi problemi u Crkvi poput „nedobrog“ svjedočanstva nekih svećenika, također problemi korupcije u Crkvi, također problem klerikalizma, samo kao primjer ostavili su mnoge rane, mnoge rane. A Crkva je Majka: treba ići liječiti ranjene, s milosrđem. Ali ako se Gospodin ne umara opraštati, mi nemamo drugog izbora osim toga: prije svega, liječiti ranjene. Crkva je mama i mora ići tim putem milosrđa. I naći milosrđe za sve. Ali ja mislim, kad se razmetni sin vratio kući, tata mu nije rekao: “Ma ti, slušaj, odgovori: što si učinio s novcem?”. Ne! Priredio je slavlje! Onda, možda, kad je sin želio govoriti, govorio je. Crkva treba činiti tako. Kad postoji netko… ne ih samo čekati: ići ih tražiti! To je milosrđe. I ja vjerujem da je to kairós: ovo vrijeme je kairós milosrđa. Ali tu prvu spoznaju je imao Ivan Pavao II., kad je započeo s Faustinom Kowalskom, Božansko Milosrđe… on je imao nešto, shvatio je da je to potreba ovog vremena. Vezano uz problem Pričesti za osobe u drugoj vezi, jer razvedeni mogu primati Pričest, nema problema, ali kad su u drugoj vezi, ne mogu.

Držim da je to potrebno sagledati u cjelini pastorala braka. I zato je problem. Ali i jedna zagrada pravoslavni imaju drugačiju praksu. Oni slijede teologijuekonomije, kako ju zovu, i daju drugu mogućnost, dopuštaju je. Ali držim da ovaj problem zatvaram zagradu treba proučavati u okviru pastorala braka. I stoga, dvije stvari; prvo: jedna od tema za savjetovanja s ovih osam iz Vijeća kardinala, s kojima ćemo se sastati 1., 2. i 3. listopada, je kako ići dalje u pastoralu braka, i taj će se problem tamo pojaviti. I druga stvar: prije petnaest dana je kod mene bio tajnik Sinode biskupa, radi teme sljedeće Sinode. Radilo se o antropološkoj temi, ali razgovarajući i ponovno razgovarajući, naprijed i nazad, vidjeli smo tu antropološku temu: kako vjera pomaže planiranju osobe, ali u obitelji, i odlučili stoga ići na pastoral braka. Na putu smo za jedan dublji pastoral braka. A to je problem sviju, jer mnogo ih ima, zar ne? Na primjer, reći ću samo još nešto: kardinal Quarracino, moj prethodnik, je govorio da je po njemu polovica brakova ništava. Ali zašto je tako govorio? Jer se vjenčaju nezreli, vjenčaju se a da nisu svjesni da je to za čitav život, ili se vjenčaju jer se društveno moraju vjenčati. I u to ulazi pastoral baka. A također i problem pravnog poništenja brakova, to treba ponovno sagledati, jer crkveni sudovi nisu za to dovoljni. Složen je problem pastorala braka. Hvala.

15. Papa kao isusovac

Carolina Pigozzi (Paris Match, Francuska): Dobra večer, Sveti Oče. Željela bih znati osjećate li se Vi, otkad ste Papa, i dalje isusovcem…
Papa Franjo: To je teološko pitanje, jer isusovci polažu zavjet poslušnosti Papi. Ali ako je papa isusovac, možda treba položiti zavjet slušati isusovačkom Poglavaru… Ne znam kako se to rješava… Ja se osjećam isusovcem u mojoj duhovnosti; u duhovnosti Vježbi, duhovnosti koju imam u srcu. Ali toliko se takvim osjećam da ću za tri dana ići slaviti s isusovcima blagdan sv. Ignacija: služit ću misu ujutro. Nisam promijenio duhovnost, ne. Franjo, franjevac: ne. Osjećam se isusovcem i razmišljam kao isusovac. Ne licemjerno, nego stvarno mislim kao isusovac. Hvala Vam.

16. Lijepe i ružne stvari

Nicole Winfield (Associated Press, SAD): Svetosti, još jednom hvala što ste došli “među lavove”. Svetosti, u četvrtom mjesecu Vašeg pontifikata, željela bih zamoliti da napravite malu bilancu. Možete li nam reći koja je bila najbolja stvar biti Papa, neku anegdotu, i koja je najgora stvar, i koja je stvar koja Vas je u ovom razdoblju najviše iznenadila?
Papa Franjo: Pa ne znam kako na ovo odgovoriti, zaista. Velikih stvari, velikih stvari nije bilo. Lijepih stvari, da; na primjer, susret s talijanskim biskupima je bio jako lijep, jako lijep. Kao Biskup glavnog talijanskog grada, s njima sam se osjećao kao kod kuće. I to je bilo lijepo, ali ne znam je li bilo boljega. Također i jedna bolna stvar, ali koja je dosta ušla u moje srce, posjet na Lampedusu. Ali ono je za plakati, to mi je koristilo. Ali kad stignu te barke ostavljaju ih nekoliko milja od obale i oni moraju, barkom, sami stići. I to me boli jer mislim da su te osobe žrtve jednog svjetskog društveno-ekonomskog sustava. Ali najgora stvar oprostite mi koja mi se dogodila je išijas stvarno! kojeg sam imao prvi mjesec jer su me za intervjue smještali u jedan naslonjač i to mi je naškodilo. Vrlo je to bolan išijas, vrlo bolan! Ne želim to nikome! Ali te stvari; razgovarati s ljudima; susret sa bogoslovima i redovnicama je bio prekrasan, prekrasan. Kao što je i susret s učenicima isusovačkih škola je bilo prekrasan, lijepe stvari.
Nicole Winfield: Koja je stvar koja Vas je najviše iznenadila?
Papa Franjo: Osobe, osobe, dobre osobe koje sam susreo. Susreo sam mnogo dobrih osoba u Vatikanu. Mislio sam što reći, ali to je istina. Pravedan sam kad to kažem: mnogo dobrih osoba. Mnogo dobrih osoba, mnogo dobrih osoba, ali dobrih, dobrih, dobrih!

17. Slučaj Vatileaks

Elisabetta Piqué (Argentina):  Papa Franjo, prije svega u ime 50 tisuća Argentinaca koje sam susrela tamo i koji su mi rekli “Putovat ćeš s Papom, molim te, reci mu da je bio fantastičan, prekrasan; pitaj ga kad će doći, ali Vi ste već rekli da nećete ići… Stoga, postavit ću Vam jedno teže pitanje. Jeste li se uplašili kad ste vidjeli izvještaj o Vatileaksu?
Papa Franjo: Ne! Ispričat ću ti anegdotu o izvještaju “Vatileaks”. Kad sam otišao susreti papu Benedikta, nakon što smo se pomolili u kapeli, bili smo u njegovoj radnoj sobi i vidio sam veliku kutiju i ogromnu omotnicu. Oprostite…
Benedikt mi je rekao: “U ovoj velikoj kutiji su sve izjave, stvari koje su rekli svjedoci, sve je tu. Ali sažetak i konačna prosudba je u ovoj omotnici. I ovdje se kaže to-to-to …”. Imao je sve u glavi! Pa koji um! Sve na pamet, sve! Ali ne, nisam se uplašio, ne. Ne, ne. Ali to je ogroman problem, ha? Ali nisam se uplašio.

18. Nedostajanje Buenos Airesa

Sergio Rubín (Argentina):  Svetosti, dvije stvari. Ovo je prva: Vi ste mnogo inzistirali o zaustavljanju gubitka vjernika. U Brazilu je bilo vrlo snažno. Nadate se da će ovo putovanje doprinijeti tome da se ljudi vrate u Crkvu, da ju osjete bližom? I drugo, osobnije: Vi jako puno volite Argentinu i jako Vam u srcu Buenos Aires. Argentinci se pitaju nedostaje li Vam puno taj Buenos Aires, Vi ste ga obilazili autobusom, hodali ste ulicama. Mnogo hvala.
Papa Franjo: Vjerujem da Papino putovanje uvijek koristi. I vjerujem da će to koristiti Brazilu, ali ne samo prisutnost Pape, nego ono što se u ovom Danu mladih učinilo, oni su se mobilizirali i učinit će to jako dobro, možda će mnogo pomoći Crkvi. Ali ti vjernici koji su se od nje udaljili, mnogi nisu sretni jer osjećaju da pripadaju Crkvi. Držim da će to biti pozitivno, ne samo zbog putovanja, nego prije svega zbog Dana: Dan ne bio jedan predivan događaj. A Buenos Aires, da, ponekad mi nedostaje. A to se osjeća. Ali to je vedro nedostajanje, vedro nedostajanje, vedro nedostajanje. Ali vjerujem da me Vi, Sergio, poznajete bolje od svih drugih, Vi možete odgovoriti na to pitanje. Knjigom koju ste napisali!

19. Pravoslavni

Alexey Bukalov (ITAR-TASS, Rusija): Dobra večer, Sveti Oče. Sveti Oče, vraćajući se na ekumenizam: danas pravoslavni vjernici slavi 1.025 godina kršćanstva, velika se slavlja odvijaju u mnogim glavnim gradovima. Ako biste željeli dati komentar na ovu činjenicu, bio bih sretan. Hvala.
Papa Franjo: U Pravoslavnim crkvama su sačuvali onu prvotnu liturgiju, tako lijepu. Mi smo malo izgubili smisao za klanjanje. Oni ga čuvaju, oni hvale Boga, klanjanju se Bogu, pjevaju, vrijeme nije važno. Središte je Bog, i to je bogatstvo koje želim reći u ovoj prigodi kad mi postavljate to pitanje. Jednom prigodom, govoreći o zapadnoj Crkvi, o zapadnoj Europi, prije svega o najvećoj Crkvi, rekli su mi ovu rečenicu: “Lux ex oriente, ex occidente luxus”. Konzumizam, blagostanje su nam nanijeli mnogo zla. A vi naprotiv čuvate tu ljepotu Boga u središtu, referencu. Kad se čita Dostojevskog držim da za sve nas on treba biti autor kojeg treba čitati i iščitavati, jer ima jednu mudrost zamjećuje se kakva je ruska duša, orijentalna duša. Stvar je to koja će nam mnogo koristiti. Potrebna nam je ta obnova, taj svježi zrak Istoka, to svjetlo Istoka. Ivan Pavao II. je to napisao u svom Pismu. Ali mnogo puta luxus Zapada čini da gubimo obzor. Ne znam, to mi je došlo da kažem. Hvala.

20. Ivan XXIII. i Ivan Pavao II.

Valentina Alazraki (Meksiko):  Pitanje od strane svih Meksikanaca bi bilo: kad ćete ići u Guadalupe?… To je međutim pitanje Meksikanaca… Moje bi bilo: Vi ćete kanonizirati dvojicu velikih papa: Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. Željela bih znati kakav je po Vama model svetosti koji proizlazi iz jednog i drugog, te koji je utjecaj koji su imali u Crkvi i na Vas?
Papa Franjo: Ivan XXIII. je pomalo lik “seoskog svećenika”, svećenik koji voli svakog vjernika, koji zna liječiti vjernike i to je činio kao biskup, kao nuncij. A koliko je tek izdao lažnih potvrda o krštenju u Turskoj u korist Židova! On je hrabar, dobri seoski svećenik, s tako velikim, tako velikim smislom za šalu, i jednom velikom svetošću. Kad je bio nuncij, neki u Vatikanu ga baš nisu voljeli, i kad bi dolazio donijeti stvari ili nešto pitati, u nekih uredima je morao čekati. Nikad se nije žalio: molio je krunice, čitao Časoslov, nikad. Blag, ponizan, također jedan koji se brinuo za siromašne. Kad se kardinal Casaroli vratio s jednog pohoda
mislim iz Mađarske ili ondašnje Čehoslovačke, ne sjećam iz koje od ovih dviju otišao je k njemu objasniti mu kako je obavljena misija, u to vrijeme diplomacije “malih koraka”. I imali su audijenciju 20 dana kasnije Ivan XXIII. je umro i dok je Casaroli odlazio, zaustavio ga je: “Ah Preuzvišeni, ne, nije bio Preuzvišeni Uzoriti, jedno pitanje: odlazite li i dalje onim mladima?” Jer Casaroli je odlazio u Zatvor za maloljetnike Casal del Marmo i igrao se s njima. I Casaroli je rekao: “Da, da!”. “Nikad ih ne zaboravite”. To jednom diplomatu, koji je došao s vrlo zahtjevnog diplomatskog puta, Ivan XXIII. je rekao: “Ne napusti nikad te dečke”.

Pa on je velik, velik! Onda ono o Koncilu: čovjek je to poslušan Božjem glasu, jer mu je to došlo od Duha Svetoga, došlo mu je i on je bio poslušan. Pio XII. je to mislio učiniti, ali okolnosti nisu bile sazrele. Vjerujem da ovaj [Ivan XXIII.] nije mislio na okolnosti: on je to osjetio i to je učinio. Čovjek koji se prepuštao voditi od Gospodina. O Ivan Pavlu II. dolazi mi da kažem “veliki misionar Crkve”: on je misionar, on je misionar, čovjek koji je Evanđelje nosio posvuda, vi to znate bolje od mene. Ali koliko ste putovanja izveli? Ali išao je! Osjećao je tu vatru Gospodinovu Riječi nositi dalje. On je Pavao, on je sveti Pavao, takav čovjek; to je za mene veliko. I prirediti ceremoniju kanonizaciju obojice zajedno vjerujem da je to poruka Crkvi: ova dvojica su odlični, odlični su, dvojica odličnih. Ali u tijeku je i kauza za Pavla VI. i za papu Lucianija: te dvije su u tijeku. Ali, još jedna stvar koju sam rekao, ne znam je li ovdje ili negdje drugdje: datum kanonizacije. Razmišljalo se o 8. prosincu ove godine, ali postoji veliki problem; oni koji dolaze iz Poljske, jadni, jer oni koji imaju sredstva mogu doći zrakoplovom, ali oni koji dolaze, jadni, dolaze autobusom, a već u prosincu ceste su zaleđene i mislim da treba ponovno razmisliti o datumu.

Razgovarao sam s kardinalom Dziwiszem i on mi je predložio dvije mogućnosti: ili Krist Kralj ove godine, ili nedjelja Milosrđa iduće godine. Vjerujem da ima malo vremena za Krista Kralja ove godine, jer Konzistorij će biti 30. rujna i do kraja listopada je malo vremena, ali ne znam, moram o tome razgovarati s kardinalom Amatom. Ali vjerujem da neće biti 8. prosinca.
Valentina Alazraki: Ali hoće li biti proglašeni svetima zajedno?
Papa Franjo: Zajedno obojica, da.

21. Gay lobi

Ilze Scamparini (Brazil): Željela bih zamoliti dopuštenje postaviti jedno pomalo osjetljivo pitanje: još jedna slika je pomalo obišla svijet, a to je bila slika mons. Ricce i vijesti o njegovom intimnom životu. Željela bih znati, Svetosti, što namjeravate učiniti po tom pitanju? Kako se suočiti s tim pitanjem i kako se Vaša Svetost namjerava suočiti s cjelokupnim pitanjem o gay lobiju?
Papa Franjo: O mons. Ricca: učinio sam ono što Kanonsko pravo nalaže učiniti, a to je investigatio previa (preliminarna istraga). I u toj investigatio nije pronađeno ništa od onoga za što ga optužuju, nismo pronašli ništa od toga! To je odgovor. Ali želio bih dodati jednu drugu stvar: vidim da se mnogo puta u Crkvi, izvan ovog slučaja ali i u ovom slučaju, ide tragati za grijesima mladosti, na primjer, i to se objavljuje. Ne zločini, zločini su druga stvar: zlostavljanje maloljetnika je zločin. Ne, grijesi. Ali ako je neka osoba, laik, ili svećenik ili redovnica, počinila neki grijeh, a onda se obratila, Gospodin oprašta, a kad Gospodin oprašta, Gospodin zaboravlja i to je za naš život važno. Kad se idemo ispovjediti i uistinu kažemo: „Sagriješio sam u tome“, Gospodin zaboravlja i mi nemamo pravo ne zaboravljati, jer upadamo u rizik da Gospodin ne zaboravi naše grijehe. To je opasnost. To je važno: teologija grijeha. Mnogo puta mislim na sv. Petra: počinio je jedan od najtežih grijeha, a to je da je zatajio Krista, i s tim grijehom je postao Papa. Moramo mnogo razmišljati. Ali, vraćajući se na Vaše konkretnije pitanje: u ovom slučaju, proveo sam investigatio previa  i nismo pronašli ništa. To je prvo pitanje.

Potom, govorili ste o gay lobiju. Ah! Mnogo se piše o gay lobiju. Ja još nisam u Vatikanu pronašao nikoga tko bi mi dao svoju osobnu iskaznicu na kojoj bi bilo napisano “gay”. Kažu da ih ima. Držim da kad se netko nađe s nekom takvom osobom, treba razlikovati činjenicu biti osoba gay od činjenice stvaranja lobija, jer nijedan lobij nije dobar. To je zlo.  Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, pa tko sam ja da je osuđujem? Katekizam Katoličke Crkve to objašnjava na tako lijep način, pa kaže čekaj malo, kako se kaže i kaže: “ne smije se zbog toga te osobe marginalizirati, trebaju biti integrirane u društvu”. Problem nije imati tu sklonost, ne, trebamo biti braća, jer to je jedno, ali ako postoji drugo, onda je drugo. Problem je stvarati lobije te sklonosti: lobiji pohlepnih, lobiji političara, lobiji masona, mnogo lobija. To je za mene teži problem. I zahvaljujem vam puno što ste postaviti ovo pitanje. Mnogo hvala!


Izvor: www.vatican.va
Prevela: Verica Kraš Villa


Što kaže Katekizam Katoličke Crkve?

“Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su “čini homoseksualni u sebi neuredni”. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.

Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, susosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.

Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno približiti kršćanskom savršenstvu.” (KKC, str. 578., 579.)

Možda Vam se sviđa i ovo:

Časopis Ozanam iz Bratislave

Po povratku iz Bratislave i nakon prekrasnih dojmova naših vrijednih predstavnika Anđelke, Katice Cvek i …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *