Isuse, ti si Alfa i Omega – početak i svršetak. Ti si sve i u svemu. Ti si sa mnom, u mome srcu, kao pogled istodobno i blizu i daleko, kao riječ koju čujem i koju izgovaram. Naše riječi odlaze, a ti si Vječna Riječ. Ti si zarobio moje srce, a ja sam se dao zarobiti. Kako je lijepo kada si ti onaj koji ispunjava svaku stanicu moga tijela, svaku moju misao i pokret.
Ovdje, gdje je sve prožeto tobom, sedam puta dnevno susretali smo se u molitvi. Bilo je to privilegirano vrijeme jer tko može sebi priuštiti toliko duhovnoga bogatstva. To je pravo neprolazno bogatstvo jer uistinu je bogat tko je duhom bogat. To je bogatstvo ovdje u samostanu opipljivo, doživljava se jače i izražajnije.
Možemo se mi duhovno obogatiti i tamo gdje obitavamo, ali tamo jače pušu vjetrovi protiv duha. To je vjetar svijeta koji se želi nametnuti, dominirati, okupirati naše vrijeme, misli i čine i otpuhati nas što dalje od Isusova duha. Želi nam ponuditi toliko toga pa da od šume ponuđenoga zalutamo ili oslijepimo i ne vidimo ono bitno, a to si ti, Bože. Svim snagama uz pomoć svjesnih ili nesvjesnih suradnika sile zla nastoje čovjeka udaljiti od vatre Božjega duha, okrenuti mu pogled od tvoga svjetla, ispuniti mu nutrinu prolaznim doživljajima koji su glasni, ali kratki i nemoćni ispuniti naše srce te ono ostaje prazno i žedno.
Potrebno je povremeno pobjeći od svijeta, od uobičajena života i posvetiti se kraće ili duže svojoj nutrini, osvježiti, pročistiti i ispuniti dušu i duh Božjim sadržajima, odnosno Bogom samim. Ta rekao nam je: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Bože, pomozi današnjim ljudima pronaći te izvore tvoje blizine na kojima će piti čistu vodu tvoga duha. Poput Samarijanke, kojoj si obećao dati žive vode, daj da i mi opet čujemo iste te riječi i povjerujemo u njih kao što je ona povjerovala i da ih i bližnjima navijestimo.
Ja to vjerujem i zato u svome životu živeći s tobom, ne uvijek istom jačinom kao sada, uviđam da moj život ima smisla i znam da tu žeđ za puninom samo ti do kraja možeš utažiti.
Na meni je, a i na tebi, čitatelju, da snagom volje, pameću i mudrošću otvorimo svoje srce, dušu i um da se dogodi svakoga dana to čudo susreta s Bogom. Susreta koji nije kratak i površan nego dug, dubok i plodonosan. Koji ispunjava, raduje, nadahnjuje, potiče i usrećuje.
Hvala ti, Isuse, za sve susrete ovih dana, za svaku stotinku svetoga vremena koje sam doživio po tvojoj milosti. Ostani sa mnom jer i ja sam učenik koji ide u svoj Emaus. Sada iznova znam da si živ; tebe hvalim, slavim, ljubim! Tebi se molim i predajem jer ti si moj Bog koji je vječan i koji me poziva na vječnost. Odgovaram opet i opet: evo me. Do trenutka kada ti odrediš i dolazim. Raširenih ruku, poput tebe, Kriste na križu, i ja ću raširiti ruke i zagrlit ćemo se sjedinjeni u Božjoj ljubavi.
Miroslav Radić