Umrla je žena za sva vremena
u jednostavan sari odjevena
al´ suncem i nebom prekrivena.
Izvor ljubavi u more se slio
da bi svima nama putokaz bio.
Ti poput Krista srca puna i čista
prihvatit´ svakog si znala
prije nego suza u oku zablista.
Tvoj život kao plamen dobrote
u srcima mnogim nastavlja svoj plam,
i noćas moja duša pjeva
jer na tebe ne mislim sam.
Puninu radosti ti već sada živiš
nagrada to je za svaku zavijenu ranu
i svaku molitvu i stopu za siromahe učinjenu.
Krhka i mala ti čudo si postala
i sada kad nema tvog osmijeha i hoda
ostaju tvoje molitve, riječi i djela.
Ja poeta mali što ti mogu reći,
nego da moja duša i srce te hvali
i nek´ tvoj poziv bude prije svih,
koji na razne pute bi me zvali.
Miroslav Radić, Rijeka 13.09.1997.