Cistercit s bijelom kapuljačom
i lojanicom u ruci
mističnim hodom
lagano udara
po stoljetnim bačvama
Kutjevačkog vina.
Svaku bačvu najprije
pogledom blagoslivlja
pa rukama miluje
kao najveće blago.
A misao mu prvo
do oltara leti,
jer će vino
krv Kristova za nas
spasiteljska biti.
A onda primisao nova
koja k radosti tijela žudi
u zajedništvu koje
pravi agape sluti.
Osam stoljeća žuljavih ruku,
suncem opečenih ramena,
straha od nevolje,
osvajača i loše godine
kao nijemi svjedoci
ispred bačava nevidljivo stoje
i već buduća stoljeća broje.
Koliko riječi ,pjesme i tuge
iz ovih bačvi je teklo?
Tko bi sve misli, molitve i stihove
vinskim duhom potaknute
pobrojati mogao?
Mi prolaznici od ure
kao leptiri proletjeli smo
ostavivši ovaj podrum
u njegovim čežnjama i strpljenju.
Pa živjeli svi životi
nade, radosti i sreće
i neka iz popijenih kapi vina
božanska istina poteče.
Miroslav Radić, Kutjevo, vinski podrum, 22.7.2004.