Naslovnica / Meditacije / USKRSNI TRAGOVI

USKRSNI TRAGOVI

Šetam po poljima blizu samostana u Stični. Sve oko mene prekriveno je snježnom bjelinom. Priroda s malim kašnjenjem čeka trenutak buđenja. Ovo je samo mali uzdah prije pravoga proljetnog bujanja života, sađenja, klijanja i rasta. Osjećam se ispunjeno, radosno i sretno. Duša mi je proširena na sav ovaj prostor. Planine i doline, kuće poput gljiva. Prizori potiču na misao o radosti života, priroda kao da se smiješi, a ja joj uzvraćam osmijeh. Ne treba puno da bi se bilo sretan, samo ovdje biti i otvoriti oči i radovati se snijegu, plavomu Nebu, letu orla i aviona na različitim visinama. Istodobno otvoriti i oči duše i srca i dopustiti da ovaj mir i ljepota koju nam je Bog darovao obuhvate i prožmu svu moju nutrinu. Upravo to sada činim, molim i želim. Kada bih mogao ovaj trenutak odmah podijeliti s vama, meni dragima, ma gdje bili?
To Nebo daruje zemlji i kaže: ja sam gospodar vremena, ja odlučujem, a vi surađujte sa mnom, čuvajte ovu ljepotu, ostavite je očuvanu i drugima da i njima uljepšava život. Ne ćete nositi sa sobom ni komadić zemlje, ni drveće, ni kuće, nego ćete sve ostaviti tu. Nije svejedno u kakvu stanju prirodu ostavljate. Neka ostane još ljepša za one koji dolaze da i oni mogu radosno i otvorenih očiju promatrati ova čuda koja sam za tebe, čovječe, stvorio i zato ti jesi onaj koji uživa u svemu ovome, ali nisi pravi vlasnik prirode. Potpuni vlasnik sam ja, Svemogući, koji sam to stvorio, a ti, čovječe, budi moj suradnik, budi moj prijatelj. Ja ti pružam ruku pozdrava na ovaj način šaljući ti prekrasan dan.
Hvala ti, Isuse, na ovomu daru. Hvala ti na Velikome četvrtku koji je ostao zauvijek na zemlji zapamćen po tvojoj ljubavi, po tvome davanju nama i što si htio s nama ostati zauvijek. Ne jednom, ne samo za jedan narod, nego zauvijek za sve narode. Kad god lomimo sveti kruh tvoje ljubavi, ti si (ne)vidljivo prisutan s nama kao što si bio i s dvojicom učenika na putu u Emaus. I ovaj put koji gledam ispred sebe poput je puta kojim se vraćam u samostan gdje ćemo uskoro lomiti kruh života i blagovati. Želim tu radost posvjedočiti i zahvaliti Isusu za ovaj Veliki četvrtak, ali i za petak, jer petak donosi muku i križ koji potiču na žrtvu.
Prolazim pokraj groblja i zaustavljam se odati priznanje svima koji su ostavili svoj život ovdje. Mnogi su ostavili i neki trag, možda trag stopa u pijesku ili u snijegu. Možda je to trag duboke brazde dobrote svima vidljiv. Molim za njihove duše i pokoj. Misao mi odleti i do grobova mojih pokojnih roditelja kojih se sjećam ovoga trena koji su me rodili jednoga Velikog četvrtka prije pola stoljeća i zahvaljujem im za dar života. Zahvaljujem za njihov život, za dobrotu, mudrost, vjeru, ljubav… koje su dali meni i mojoj braći i sestrama. Čekajte malo, roditelji dragi, pa ćemo se opet vidjeti. Ne ćemo čekati dugo jer godine su u Božjim očima kao trenutak, treptaj ili uzdah.
Ja nastavljam ovdje živjeti do volje Božje, kako ste znali reći. Nadam se da imam još puno vremena za činjenje dobra, za ljubav, žrtvu i molitvu. Upravo po vašim životnim uputama meni ja sam ovdje. Vi ste otvorili u meni vrata vjere, a ja ih otvaram dalje. Ovdje ta vrata otvaram širom da valovi duha zapljusnu moju dušu i ostave trag koji će biti prepoznatljiv pri povratku među najmilije. Želim da po mojoj sreći drugi u susretu sa mnom dozive iskre te sreće koja je nezaslužena. To je božanska sreća darovana meni da mogu biti njezin svjedok tamo kamo budem poslan. Pomozi mi, Gospodine, da budem tvoj apostol, da budem nositelj tvoga svjetla i duha. Time moj Uskrs već počinje i traje!


Miroslav Radić

Možda Vam se sviđa i ovo:

ADIEU MAJKO

Razum sve zna i pomiruje o raju, čistilištu, vječnosti… Zna i o jučer, danas i …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *