Naslovnica / Bl. Frederik Ozanam / Blagdan bl. Frederika Ozanama

Blagdan bl. Frederika Ozanama

Dragi članovi Udruge Sv. Vinka u Hrvatskoj!

U rujnu mjesecu slavimo svetkovinu Sv. Vinka pa sam htio neke misli našeg pok. subrata oca Josipa Menichellija podijeliti s Vama.

U školi Sv. Vinka učimo posjećivati siromaha u njegovoj kući. Siromah je onaj „koji u sadašnjim prosječnim uvjetima društva nema nužnu i dovoljnu pomoć za sigurnost života i zato se osjeća isključen bilo trajno bilo za neko vrijeme od nekih dobročinstava za koja društvo izjavljuje da ih mumože osigurati svojim članovima“ (G. Menichelli, CM).

Nećemo pitati da li netko ima pravo ili ne na našu ljubav. Svaki muškarac i žena koliko god da su zla učinili, ne prestaju biti sinom Božjim / kćeri Božjom. Sličnost sa Stvoriteljem ne može se izbrisati. Ona uvijek sja na licu.

Cilj naše pomoći je uzdizanje cjelokupnog čovjeka – brata ili sestre u potrebi. „Prije nego što mislimo na dušu siromaha – govorio je Sv. Vinko – potrebno je dovesti ih u stanje da znaju da imaju dušu“.

Iskustvo nas uči koliko siromah ima potrebu za informacijom,  i kako rado prihvaća informacije koje mu pomažu da popravi svoj položaj.

„Kršćanska ljubav polazi od srca i stiže do srca, polazi od duše i dolazi do duše. Idimo k siromasima srca prepunog Božje ljubavi. Naše apostolsko djelovanje ima za cilj pridobivanje duša. Kršćanska ljubav je nepogrešivo oružje: prvo koje trebamo koristiti, posljednje kojemu se trebamo uteći kada su se ostala pokazala beskorisnima. Kada je ljudsko srce pripremljeno bratskim susretom u ljubavi lakše će poteći dobre riječi i primit će ih dobre volje. Dovesti naše siromahe k Bogu, dovesti Boga k siromasima: eto zadnjeg i najistinitijeg cilja našeg djelovanja.  Tamo gdje možda nikada neće moći ući svećenik ili sestra, možda će moći unići vinkovac (vinkovka) i tako pripraviti događaj milosti, poravnati put Božjem službeniku, ostvariti pravo kršćansko osvajanje. Uvijek imajmo na pameti da je iskazivanje kršćanske ljubavi najjači obrambeni argument kršćanstva: „Po tome će svi znati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge“. (G. Menichelli)

Vremena su se promijenila, a s njom i kultura i siromasi. Siromah danas nije onaj od jučer. Ima različite spoznaje, potrebe, težnje.

Da li je ispravno govoriti o „siromasima“. Radi se o problemima čovjeka. Siromah je onaj koji „ malo proizvodi“. Znamo da postoje situacije kada smo u potrebi. Postoje siromasi za koje sv. Vinko kaže da su „moje breme i moja Oni su i naše breme i bol“. Siromasi žele da ima se ne daje „ iz ljubavi“ ono što trebaju imati „po pravednosti“. Jako je raširen osjećaj za slobodu, slobodu od potrebe, od neznanja i ovisnosti. Oni ne vole paternalizam. Prema ocu Menichelli-ju siromah današnjice zazire od ideje o gospodovanju koje bi se moglo nad njim vršiti. I u oblicima pomoći i dobrotvornosti ne podnosi da je bilo kome obvezan.

Siromasi si žele organizirati život kako misle da je najbolje, da bi ostvarili svoje težnje. Kako se onda mi imamo ponašati? Otac Menichelli primjećuje: Neke od tih težnji treba slijediti, druge ispraviti i disciplinirati, na kraju neke treba odstraniti mudrim približavanjem. Naše djelo je iznad svega odgojno i formacijsko. Odnos ljubavi je po sebi odgojni odnos, strpljivo djelo uvjeravanja i nagovaranja.

Potrebno je imati „osjećaj za siromaha“, primijetiti njegovu egzistenciju i njegovu zadaću u ljudskom i kršćanskom društvu. Taj osjećaj diktira ponašanje i nameće dužnosti. On se postepeno stječe i kad ga otkrijemo razumijemo što trebamo učiniti za siromaha, čega se trebamo lišiti, kako se za nj zanimati. Treba prihvatiti njegovu prisutnost, rado se s njim zadržavati. „Preko ljubavi za siromaha doći ćemo do ljubavi prema siromaštvu i razumjeti ga kao prvi korak prema osobnom posvećenju“. U siromahu otkrivamo velike ljudske vrijednosti: plemenitost, altruizam, strpljivost, podnošenje. Siromah podnosi težinu koju možda nitko od nas ne bi bio kadar podnositi. On ispašta i za nas, i za naše krivice.

Siromasi su punim pravom dio društva i njegovi živi udovi. Društvo treba njih kao i nas. Trebamo im dati osjećaj da ih Crkva smatra aktivnim članovima, i da oni u njoj imaju privilegirano mjesto. Nadasve religiozno društvo, Crkva, zajednička brižna Majka, oduzima siromahu osjećaj „inferiornosti“. Siromah treba od nas čuti da Crkva, premda čini sve što može da bi ga izvukla iz neimaštine, drži da je on pred Bogom u privilegiranom položaju, sjećajući se prvog evanđeoskog blaženstva: „Blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko“.

Potreban je duh pravog razumijevanja, koji se ne sastoji u tome da „opravdamo“, već da se stavimo  u njihov položaj. Razumijevanje nas dovodi do umanjivanja naših problema i do raspoloživosti za djelotvorno prijateljstvo.

Draga braćo i sestre! Bilo nam slavlje o svetkovini Sv. Vinka Paulskog svima snaga i poticaj da se još više stavimo u službu onih koje će Bog poslati na naša vrata i koje ćemo sami otkriti u njihovim potrebama. Tako ćemo Gospodinu biti utjeha u moru boli čovječanstva koje on neizmjerno ljubi.

Iskrene čestitke i lijep pozdrav Vama, suradnicima i duhovnicima.

 

Dario Grbac, CM, duhovnik Udruge

U Novigradu na Dobri, 30. kolovoza 2017.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *