Udruzi o Božiću 2025.g.

Kad Bog postane siromašan: Božić prema sv. Vinku

(p. Jean Rolex, C.M.)

Kad Bog postane siromašan, jaslice postaju „ključ života“: to je Božić prema sv. Vinku Paulskom. Iz jaslica se učimo poniznosti i služenju, prepoznajući Krista u marginaliziranima i „odbačenima“. Poziv Vinkovskoj obitelji: bratstvom i zajedničkom ljubavlju preobrazite siromaštvo u nadu.

Ovog Božića želio bih s vama, prijateljima i članovima Vinkovske obitelji, podijeliti ovo ponizno razmišljanje o siromaštvu Boga iz vinkovske perspektive.

Zašto ovo razmišljanje? U trenutnom kontekstu, ova je perspektiva posebno korisna, jer se izravno povezuje s vinkovskom duhovnošću, koja uvijek nastoji otkriti Krista u siromašnima. U svijetu obilježenom tolikim nejednakostima, razmišljanje o siromaštvu koje je Krist izabrao nudi duhovni i praktičan odgovor. Iz tog razloga, ovaj članak nije ograničen samo na teoriju, već poziva čitatelje da žive ovaj Božić kao predanje bratstvu i kršćanskoj ljubavi.

Tajna Božjeg siromaštva, koja se otkriva svakog Božića, ne prestaje začuđivati vjernike i nevjernike. Čini se jednostavno, ali kada se svede na stvar, nije tako jednostavno shvatiti kako vječni Bog, Svemogući, stvoritelj svemira, postaje krhko dijete u jaslama. Ono što nebo ne bi moglo primiti leži u jaslama. Ne dolazi sa spektaklom i bukom tipičnim za naše vrijeme, već s jednostavnošću onoga koji se povjerava ljudskoj ljubavi. Tko može učiniti takve stvari ako ne Bog? Za ljubitelje neočekivanog, ova je tajna više od sjećanja: ona je ključ života.

Sveti Vinko Paulski to je razumio tijekom cijelog svog života i stoga je svoje nasljedovatelje učio da prepoznaju Krista u marginaliziranima i odbačenima. Znao je da je sam Bog odabrao siromaštvo kao mjesto susreta s čovječanstvom. Slaviti Božić na vinkovski način znači živjeti poniznost i ljubav.

Jaslice kao škola poniznosti

Katolička tradicija bit će vječno zahvalna svetom Franji Asiškom, svecu poniznosti i siromašnih, što je za Božić 1223. godine postavio jaslice u špilji blizu Greccia u Italiji, kako bi se na drugačiji i poseban način proslavilo Kristovo rođenje, onako kako je opisano u evanđeljima.

Jaslice su rječit znak – one su samo utjelovljenje poniznosti. U njima nema luksuza ni sigurnosti, već samo nesigurnost i prihvaćanje. Prisutni likovi otkrivaju da prava veličina leži u povjerenju i predanju. Tako jaslice postaju škola poniznosti gdje, mi Vinkovi, možemo naučiti da je poniznost temelj služenja.

Iz jaslica učimo pristupati siromašnima s jednostavnošću i bez pretencioznosti, znajući da nas oni evangeliziraju svojom nadom i svojom ustrajnošću. Sveti Vinko Paulski inzistirao je na tome da siromašni nisu samo primatelji pomoći, već učitelji vjere i kršćanskog života (usp. Coste XI, 462). Ovo vinkovsko uvjerenje nadahnjuje sve njegove nasljedovatelje da iskuse ljubav ne isključivo kao dobročinstvo, već kao preobražavajući susret.

Siromaštvo kao mjesto susreta s Bogom

U kojem smislu siromaštvo može biti mjesto susreta s Bogom? U katoličkoj duhovnosti, siromaštvo, daleko od toga da bude samo nedostatak, smatrano je „teološkim mjestom[1]“, odnosno privilegiranim prostorom gdje se Bog objavljuje.

I materijalno i duhovno siromaštvo otkrivaju da ljudska bića nisu samodostatna. Stoga nas siromaštvo izaziva da otvorimo ruke i srca svojim bližnjima (usp. Pnz 15,7-8). Kristovo siromaštvo prepoznajemo u njegovom odricanju od privilegija i sigurnosti. Ono se očituje u životu jednostavnosti i nesigurnosti. Njegovo siromaštvo je poniznost i poslušnost Ocu, stav potpune ovisnosti. To nije prisilno siromaštvo, već slobodan izbor da pokažemo bliskost i solidarnost s našom najmanjom braćom i sestrama.

Sveti Vinko Paulski također je ovo siromaštvo protumačio kao „teološko mjesto“. Nije oklijevao potvrditi da je Krist postao siromašan kako bismo ga mi mogli pronaći u siromašnima, da nitko ne bi bio isključen. Za Vinkovsku obitelj, živjeti Kristovo siromaštvo znači pristupiti potrebitima s nježnošću i dostojanstvom, prepoznajući u njima Emanuelovo lice. Izazov ostaje preobraziti siromaštvo u nadu, otkrivajući da sa svakog ranjivog lica odsijeva dostojanstvo Boga koji se utjelovio.

Vinkovska obitelj kao zajednica služenja

Za Vinkove Božić nije samo svjetlo i slavlje. To je ključna prigoda da budemo znak ljubavi i jedinstva u svijetu. Svakom gestom ljubaznosti, svakom prisutnošću i svakim služenjem, Vinkovska obitelj, u određenom smislu, nastavlja Utjelovljenje. Bog se nastavlja rađati u svakom činu nježnosti za našu najmanju braću i sestre, u svakoj ruci koja se otvara da podigne one koji su pali. Danas više nego ikad, Vinkovska obitelj pozvana je biti žive jaslice u kojima se očituje Krist.

Zaključujući ovo razmišljanje, naše uvjerenje se učvršćuje mišlju: kada Bog postaje siromašan, otkriva nam da je pravo bogatstvo međusobna ljubav. Božić, u vinkovskom smislu, odnosi se na življenje poniznosti, bratstva i služenja. To je put nade. Neka nas ovo vrijeme podsjeti da se Emanuel, Bog s nama, nastavlja rađati u

[1] Pojam „teološkog mjesta“ (locus theologicus) izvorno je skovao protestantski reformator Philip Melanchthon u 16. stoljeću, a kasnije ga je sistematizirao dominikanski teolog Melchor Cano u svom djelu De locis theologicis (1563.). U latinoameričkoj teologiji pojam je reinterpretiran. Njegov pristup pomaknuo se od klasičnih izvora (Sveto pismo, Tradicija, Učiteljstvo) prema povijesnoj stvarnosti siromašnih i žrtava, shvaćenih kao privilegirani prostor objave i susreta s Bogom.

svakoj zajednici koja se otvara siromašnima, u svakoj obitelji koja postaje gostoljubiv stol i u svakom srcu koje dopušta da ga preobrazi Božja nježnost.

Draga braćo i sestre u Udruzi svetog Vinka!

Pred Vas stavljam ovo razmatranje o skoroj svetkovini otajstva Božića koje u svom bogatstvu zahtijeva da mu posvetimo više vremena. Mene se veoma dojmilo. I sama slika puno govori. Dao Gospodin da ono dublje zahvati u naš život i izvede određene promjene u mišljenju, a onda i u životu i djelovanju.

Svakome od Vas, kao i duhovnicima konferencija te podupirateljima želim da, Bog koji nas prvi uzljubi i koji nas odabra za blagovjesnike, nađe sebi jasle i u vašim srcima. Čestit Vam Božić i blagoslovljena Nova 2026. godina!

p. Dario Grbac, CM, duhovnik Udruge

Novigrad na Dobri, o Božiću 2025.