Naslovnica / Iz Hrvatske / POSIJET PREDSTAVNIKA SVJETSKE UDRUGE sv. VINKA PAULSKOG HRVATSKOJ
POSIJET PREDSTAVNIKA SVJETSKE UDRUGE sv. VINKA PAULSKOG HRVATSKOJ
POSIJET PREDSTAVNIKA SVJETSKE UDRUGE sv. VINKA PAULSKOG HRVATSKOJ

POSIJET PREDSTAVNIKA SVJETSKE UDRUGE sv. VINKA PAULSKOG HRVATSKOJ

Dana 15 svibnja, 2015g. u popodnevnim satima ili točnije u 14h avion u kojem su bili, John Lee i Erwin Tigla sletio je u zračnu luku Pleso gdje smo ih dočekali Dario i ja sa banerima u rukama na kojima su pisala imena naše braće, a to je bio i znak prepoznavanja. U masi putnika koji su izlazili polako ugledali smo više Kineza što je otežalo prepoznavanje, ali gle odjednom jedan od njih se nasmijao i shvatili smo da smo se pronašli.
I tu počinje naše putovanje prema Splitu. Jezik dobrodošlice je bio Njemački i Engleski za što se pobrinuo većim djelom naš Web dizajner Dario Farkaš. Putujući smo razmijenili puno pitanja i odgovora tako da je iskorišteno vrijeme u cijelosti jako dobro. Došavši do skretanja Benkovac napustili smo auto cestu i krenuli do Komune koju vodi naša koordinatorica za Evropu2, Ivana Buterin Grujić koja nas je dočekala na ulazu komune koja se nalazi u selu Zadarskog zaleđa imenom Nunić. Prošetali smo cijelim kompleksom i vidjeli zaista puno lijepih stvari koje svojim rukama izrađuju članovi komune. Fascinantno je da su uspjeli zaokružiti cijelu proizvodnju životnih namirnica od kojih jednostavno žive. Pčelinji med koji također ubiru iz košnica svoje proizvodnje također je vrhunski, mini pekara također peče kruh i sve ostalo što ide iz nje, suveniri također su prekrasni i još puno toga.
Bilo je vrijeme poći i napustiti te vrijedne ljude put Splita gdje nas je dočekala na ulazu naša draga Jozica sa svojim vrijednim suprugom koji nas je navigirao do samostana sestara milosrdnica i doslovce uveo pred vrata. Već pomalo umorni smjestili smo se u sobe koje su nam dodijelile naše domaćice na čelu sa s. Radoslavom ( provincijalkom) i s. Gracijanom koja je sve vrijeme bila uz nas kao svojevrsni vodič po samostanu. Zaista graciozno napravljeno zdanje ima puno hodnika tako da nam je trebalo skoro dva dana bar do sobe doći bez pomoći. Ali da se vratim samo kratko na jedan nadasve lijep primjer kako pomoći čovjeku kada zatreba. Naš dopredsjednik Udruge u svijetu imao je problema sa zdravljem i osjećajem prehlade na što je Jozica isti tren reagirala i pozvala liječnicu koja je u 22h došla i pogledala našeg Johna te prepisala lijekove ili bolje reći odmah dala lijek. Na počinak smo otišli odmah iza večere jer smo imali u planu sutrašnji dan ići u BiH li točnije u Međugorje i Livno. Ujutro po planu iza doručka krenuli smo iznajmljenim  kombijem koji nas je čekao na parkingu i u njemu Jozicin sin Krešimir koji nas je vozio cijelu rutu od Splita i nazad uveseljavajući putem sve nas svojim humorom i jednostavnošću. Dolazak u Međugorje je za Johna bilo svojevrstan događaj jer nije imao priliku do sada pokloniti se Gospi i prateći njegovo penjanje na Pod brdo shvatio sam koliko ovaj čovjek duboko doživljava vjeru. Naravno i Erwin koji je bio prvi u penjanju i slikanju nas koji smo ostali iza njega. Vrativši se sa mjesta ukazanja svi pod dojmom Gospina lika i mjesta zaputili smo se na ručak u Etno selo Herceg koje je ostavilo upečatljiv dojam tradicije toga kraja iako nismo radi vremena mogli ostati u razgledavanju i duže.
Nastavak puta je bio odlazak u Livno što je osim upijanja Marijinog duha  milosti i bio cilj našeg radnog dijela odnosno dolaska u BiH. U Livnu su nas dočekali članovi konferencije starijih i mladi uz još jednu konferenciju iz Žepča. Prezentirajući slajdovima John, Erwin i Ivana Buterin su nas sve upoznali sa strukturom, ciljevima i primjerima rada Udruge u svijetu, što je moram priznati u nama izazvalo dosta emocija jer većina siromašnih zemalja u svijetu ima gotovo nikakve uslove za život, ali predano rade i mole te pronose duh Udruge svima oko sebe iako su i sami u potrebi. Osobno sam se zapitao sagledavši naše probleme oko kojih gubimo često energiju dali imamo pravo na to jer ruku na srce itekako smo bogatiji od tih dragih ljudi u svijetu neimaštine i bolesti te tko zna još čega. Tamošnji članovi su u nastavku druženja imali puno pitanja za obojicu tako da je sve završilo zajedničkim slikanjem i večerom. Rastali smo se pozdravnim riječima predsjednika Udruge iz RH Igora Pranić, u raspoloženju i obećanju da se vidimo na osnivanju Nacionalnog Vijeća kod njih u BiH.
Opet umorni stigli smo sretno u Split gdje nas je napustio Krešo i Jozica, a mi jedva dočekali počinak. Nedjeljno jutro smo proveli nakratko u upoznavanju zdanja samostana, a sestra Gracijana nas je provela do kupole gdje smo vidjeli sa te visine cijeli Split na dlanu. Spustili smo se sa vrha zgrade u prizemlje gdje smo ulaskom u Kapelu samostana doživjeli sliku nečega što mogu slobodno reći najljepše što sam vidio u skoro vrijeme, naime kapelica je obilovala duhom i fascinantnom gradnjom pojedinih detalja, a ono što je najljepše je oltar i svetohranište koje svojom gracioznošću podsjeća na put do Raja. Napustili smo kapelicu i uputili se u Otok Dalmatinski u kojem su nas domaćini na čelu sa našom Anđelkom Samardžić dočekali u okruženju folklora, pjesme i ljudske dobrodošlice. Sveta misa je također protekla u svečanom tonu na kojoj su po završetku John i Erwin pozdravili prisutne župljane predstavivši se tko su i što rade u Udruzi. Mladi iz Otoka i župni zbor su pjevali i time još više pridonijeli ugođaju sv. Mise. Prigodnim poklonima ili točnije maketama tradicionalnih lađa toga kraja, a koje su bile jednake originalu te zajedničkim slikanjem završili smo boravak u crkvi te se uputili na ručak u prostor dvorane unutar župnog stana. Župnik fra. Miro Ančić i kapelan Danijel Stipanović zajedno sa sestrama Beatrica Bakić i Miranda Petrić koje su voditeljice zbora i kuće toliko su nas svojom gostoljubivošću i ophođenju razveselili da nismo niti shvatili da je vrijeme nastavka puta koji je kratko zaustavljen u svetištu i crkvi Gospe Sinjske. Anđelka nam je osigurala mladog svećenika koji nam je ukratko opisao sve o dolasku Gospine slike u Sinj, posjet je bio jako dirljiv jer je posebnost slike poznata širom svijeta.
Odlaskom iz Sinja približavajući se Splitu shvatili smo da smo još popodne i veče zajedno sa domaćinima tako da nam je Jozica opet poslala supruga umjesto navigacije i čekala nas u samostanu te odvela goste (osim mene) u razgledavanje Dioklecijanove palače i crkve sv. Duje uz iscrpna objašnjenja voditeljice koja nam je bila na usluzi cijelim putem razgledanja.
Završna večer je započela susretom predsjednika Podr. Vijeća Dalmacije na koji su se odazvale sve konferencije (izuzev Brača), te prezentacijom koja je bila ista kao i u Livnu. John Lee je zamolio da se prisutni obrate pitanjima na koja je odgovorio, a nakon toga se predsjednik Igor obratio gostima riječima zahvale i obećanjem da ćemo poraditi na otvaranju novih konferencija te se nakon završnih riječi pristupilo predaji poklona koji su se sastojali od slika sv.Vinka i bl. Ozanama koje je naslikao uljem na platnu naš Zdenko Bešlić iz Ladimirevaca (Pikaso Udruge). Podijeljene su i knjige (monografija sv. Vinka i Ozanam ) koje smo također u ime Udruge poklonili gostima. Jozica je također poklonila dvije knjige koje još nisu izašle u javnost tako da je i to svojevrsna prezentacija istih.
Riječima zahvale obojica predsjednika su zaključile svoj dolazak u Hrvatsku. Nastavljeno je slavlje povodom 15 godina rada konferencije sv. Duje u dvorani samostana gdje se uz domaće delicije i kolače slavilo do kasno. Mladi i stari članovi zajedno sa sestrama izrazili su puno pohvala bivšem i sadašnjem vodstvu konferencije što je rezultiralo dugim pljeskom. Meni osobno je bilo čast što sam bio dio toga i što sam na čelu svih Vinkovaca diljem Hrvatske i sa tim riječima i pozdravima oprostio sam se od svih u Splitu. Posebno se zahvaljujem Splitu i Otoku te svima koji su ma na koji način pridonijeli ovom susretu, a sestrama Milosrdnicama veliko hvala na svemu što su učinile za nas ugošćujući nas u svojim prostorima.
Naši gosti su ponedjeljak 18.05 2015, rano ujutro uz pomoć s. Gracijane (odvezla ih je na aerodrom) napustili Hrvatsku i sretno stigli svojim kućama.
predsjednik
Igor Pranić

Možda Vam se sviđa i ovo:

POGLED U ŽIVOT PRIJE I SAD

POGLED U ŽIVOT PRIJE I SAD

Vremenu daj vremena. Nešto kao mantra koju sam negdje usput čula, duboko zapisala u memoriju …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *