Naslovnica / Iz Svijeta / PISMO GENERALA G. GAYA VINKOVSKOJ OBITELJI

PISMO GENERALA G. GAYA VINKOVSKOJ OBITELJI

2014: Korizma i lekcija (opomena, prigovor, pouka) s Lampeduse(slika)
Vijenac što ga je Papa Franjo spustio u more,
plovi u znak sjećanja na poginule s Lampeduse u Italiji

Svim
članovima Vinkovske obitelji
Draga braćo i sestre,
Milost i mir našega Gospodina Isusa Krista ispunili vas sada i zauvijek!
Dopustite mi zapo
četi  s ovim riječima preuzetim iz Svetoga Pisma da bih svratio našu pozornost na tijek ove korizme:
„Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite“ (2 Kor 8,9). Možemo se ponekad pitati što znači biti siromašan ili biti bogat. Ali, u vrijeme kada započinje korizma, ove riječi svetog Pavla podsjećaju nas da nas ovo vrijeme poziva Božjim pogledom gledati siromaštvo i bogatstvo.
„Bogatstvo i siromaštvo“ korizme
Objasniti bogatstvo i siromaštvo prema smjernicama suvremenoga društva može izgledati gubitak vremena. Danas (U naše doba), biti bogat uvijek podsje
ća na materijalno blagostanje, na željenu stvar koja očituje moć, povlasticu i pristup najvišemu stupnju pretjeranosti. Siromaštvo, naprotiv,  shvaćeno je kao nevolja (bijeda) i pokazatelj nižega položaja koji često otuđuje siromahe i od njih čini ispaštače društvenih zala (=one koji ispaštaju za društvena zla).
Kolike li razlike kada se siromaštvo i bogatstvo promatra na način Isusa Krista! Korizmena čitanja spominju bogate osobe kojima je Isus uznemirio život. U Markovu evanđelju, bogati mladić je htio slijediti Isusa, ali kada je od njega zatražio da svoja dobra razdijeli siromasima, „on ode žalostan, jer imaše velik imetak (Mk 10, 22). U prispodobi o bogatašu i Lazaru u Lukinu evanđelju, siromah ima ime i mjesto u nebu, dok je bogataš predan anonimnosti i osudi zbog svoje ravnodušnosti naspram siromahu pokraj sebe (Lk 16, 19-31). Jedan traži obraćenje ali ga ne ostvaruje, drugi ne uspijeva vidjeti dalje od svoga udobnoga života. Sveti Pavao nam nudi sliku koja nas potiče na razmišljanje o bogatstvu ovoga svijeta: „Njihov bog je trbuh … jer misle na zemaljsko (Fil 3, 19).
Sveti Vinko Paulski je u siromaštvu vidio ne samo sredstvo za služenje, nego evanđeoski cilj ulaska u svijet siromaha, to jest ostvarenje jedinstva života u Isusu Kristu. Članovi Vinkovske obitelji koji polažu zavjet siromaštva, a isto tako i laičke osobe angažirane u življenu naše vinkovske karizme trebaju uznastojati obratiti se Kristu prije ulaska u svijet siromaha. Da bi pripremio svoje učenike na nasljedovanje toga puta, Vinko je govorio:
Uznastojmo uroniti u svoju nutrinu, dopustiti da Isus Krist zavlada u nama… Tražimo slavu Božju, tražimo kraljevstvo Isusa Krista“ (Coste XII, Konferencija 198, str. 131-132).
Ovo milosno doba jest vrijeme da tražimo i osje
ćamo istodobno bogatstvo i siromaštvo što ga nudi korizma. Njezina bogatstva su brojna: blago Evanđelja i svagdanjih čitanja za razmišljanje i molitvu; pobožnosti usredotočene na muku, smrt i uskrsnuće Isusovo; trenutci šutnje u prisutnosti našega Gospodina radi procjenjivanja kamo ide naš život; sudjelovanje u sakramentalnom životu Crkve, uključujući sakrament ispovijedi (pomirenja). Korizma je vrijeme koje pribavlja čudesnu duhovnu hranu.
Korizma je isto tako vrijeme sučeljenja – kada se suočavamo sa siromaštvom koje je u nama. Što me sprječava da živim kao Isusov učenik koji nasljeduje svetog Vinka? Koje se zabrinutosti i koji strahovi skrivaju u tamnim prostorima mojega duha i srca što ometaju Božju milost i sputavaju me u služenju potrebitima? Omogućujući nam iskusiti prazninu, korizma nas vodi Isusu koji nam pomaže moliti iz dubine srca, ovladavati svojim prohtjevima, velikodušno darivati naše vrijeme, sposobnosti i naša dobra. Kada tako postupamo mi smo u zajedništvu s Gospodinom koji je prisutan među najmanjima između nas.

„Logika ljubavi“
U svojoj prvoj Korizmenoj poruci
Papa Franjo je opisao Isusovo utjelovljenje kao „logiku ljubavi“. Krist je ušao u ljudsku sudbinu da bi mogao „biti me
đu ljudima, s nama kojima je potrebno oproštenje, s nama grješnicima radi preuzimanja tereta naših grijeha. To je put koji je odabrao da bi nas utješio, spasio nas i oslobodio nas naše bijede (Korizmena poruka 2014). Može nam izgledati neobično povezivati „logiku i „ljubav u istom izrazu. Ali prihvaćanjem misije spasenja od Oca, Isus objavljuje svoj cilj: neustrašivo očitovati ljubav  i nesebično služenje radi dolaska Kraljevstva Božjega na zemlju.
To što je motiviralo i osnaživalo Isusovo poslanje jest njegovo jedinstvo s Ocem i želja podijeliti bezgraničnu ljubav Božju sa svima, poglavito sa siromasima. Papa Franjo naglašava da „Ljubav čini sličnim, ona stvara jednakost, ruši zidove i razdaljenosti. „Utjelovljenjem Bog upravo to čini za nas (Korizmena poruka, 2014.) Upravo u Isusovu srcu njegova ljubav prema nama jest ljubav koja se doista žrtvuje, „ljubav do smrti (Rim 5,8). Korizma je vrijeme za promišljati i sjećati se te ljubavi.
Sveti Vinko je uspio povjerovati toj „logici ljubavi“  i prigrliti je. Mjerom kojom mu je Gospodin postupno darivao sve dublju vjeru ta ga je vjera oslobađala da ljubi Boga, da služi siromasima, potiče i priprema svoje Misionare, Kćeri kršćanske ljubavi i laičke osobe da čine to isto. Vinko je u siromasima susreo trpećega Krista (Krista patnika) i postao istinski učenik i poslužitelj. Podsjeća nas da unatoč njihovim izvanjskim pojavnostima, „Sin Božji time što je htio postati siromašan predstavlja nam se upravo po njima, a „mi moramo uroniti u te osjećaje i činiti to što je Krist činio… brinuti se za njih…, tješiti ih, pomagati im  i preporučivati ih  (U molitvi s vinkovskom obitelji, str. 236). Vinkova kristocentrična duhovnost postala je obilježje (posebnost) njegova apostolata u služenju siromasima.
Za ovu korizmu savjetujem vam da odvojite vremena za čitanje i razmišljate o životu i spisima Vinka Paulskoga i Lujze de Marillac. Brojni izvrsni pisani izvori, objavljeni  i numerirani, stoje nam na raspolaganju. Obnavljajući povezanost sa svojim svetim Utemeljiteljima produbljujemo shvaćanje koje imamo o njima i cijenimo svoje karizme, potičući tako želju biti sve više i više Isusovi učenici i više djelovati kao takovi.
Prepoznavati i susretati „ljude s periferije
„Logika ljubavi“, za koju je Isus svojim životom dao primjer, usmjerila je Vinka i Lujzu na služenje siromasima i “ljudima s periferije“. Prigodom održavanja Unije Viših poglavara Papa nas je pozvao da poti
čemo svoje članstvo na odlazak k rubnima (marginaliziranima): „Stvarnost je moguće razumjeti jedino ako je pogledamo s periferije. Potrebno je poći na periferiju radi istinskog upoznavanja življenja tih ljudi. (Tiskovni ured Vatikana, studeni 2013.) Znam da je lakše reći nego izvršiti, – no, odakle  započeti?
Možemo započeti s Evanđeljima korizmenih nedjelja. Nude nam priliku razmišljati o „ljudima s periferije prije nego ih susretnemo uživo tijekom služenja. Započinjući  s napastovanjem Isusa u pustinji (Mt 4, 1-11), vidimo kako Krist odlaskom u pustinju odabire otići na periferiju, u mjesto opasnosti i opustošenja, da bi tu postio, molio i iskusio napastovanje. No, Isus je sve nadišao. Time je periferija postala odskočnica (odskočna daska) javnog poslanja Isusova.
Brojni su biblijski tekstovi korizme koji govore o „ljudima s periferije“, ali dva odskaču u Ivanovu evanđelju. To su susreti Isusa sa Samarijankom na zdencu (Iv 4) i susret sa sljepcem od rođenja kojeg Isus ozdravlja (Iv 9). Isus u njima vidi (gleda) dvije osobe što su ih društvo i vjerske vlasti stigmatizirali zbog njihovog ponašanja ili njihove bolesti. On ulazi u njihov život, iscjeljuje ih, povija im rane i, s periferije ih ponovno uvodi u zajednicu.
Život Vinka Paulskoga i Lujze de Marillac bili su neprekinuti hod k ljudima s periferije, da bi im pomagali, predvodili ih i usmjeravali, budili u njima odgovornost. Ova korizma treba nam postati vrijeme promišljanja i meditacije o novim načinima susreta s ljudima periferije tamo gdje jesmo. Papa Franjo je rekao da postoji samo jedna istinska bijeda, a ta je „ne živjeti kao Božja djeca i Kristova braća (Korizmena poruka, 2014.). Neka nas ova korizma odvede potražiti i posluživati siromahe u Kristu i Krista u siromasima!
Preispitati (ponovno promotriti) „mondijalizaciju ravnodušnosti“ („cjelosvjetsku ravnodušnost“)
Tema ovoga pisma i slika donesena na prvoj stranici iznose na vidjelo Lampedusu, oto
čić u vodama Sicilije čija je situacija postala eksplozivna zbog priljeva izbjeglica tražitelja azila. Tragedija je nedavno pogodila otok kada je jedan prekrcani (pre/na/trpani) brod potonuo potopivši stotine muškaraca, žena i djece podrijetlom iz Libije i Eritreje. Otac Zeracristos, naš generalni asistent, morao je prekinuti duhovne vježbe radi odlaska u mrtvačnicu i identificirati nekoliko preminulih osoba što su bile podrijetlom iz njegova sela u Eritreji.
Na prvo putovanje svoga pontifikata izvan Rima Papa Franjo je otišao na Lampedusu. Tamo je molio, posjetio preživjele, zahvalio osobama što su se pobrinule za izbjeglice i položio nadgrobni (posmrtni) vijenac u ocean u znak sjećanja na preminule. U propovijedi tijekom mise dotičnog dana Sveti Otac je iznjedrio jedan potresan izraz radi definiranja dramatične situacije tih izbjeglica i ostalih bezbrojnih „osoba s periferije. Nazvao ju je „svesvjetskom ravnodušnoću. Evo  izvatka propovijedi toga dana:
„Kultura blagostanja, koja nas usmjerava misliti samo na sebe, čini nas neosjetljivima za vapaje drugih, i čak dovodi do sveopće (mondijalne) ravnodušnosti. Navikli smo se na patnje drugoga, to nas se ne tiče, ne zanima nas, to nije naš posao! Tko je od nas plakao zbog tog čina i ostalih njemu sličnih?
(Propovijed od 8. srpnja 2013.).
Poput siromaštva, rata, nasilja, terorizma,  – i ravnodušnost tako
đer ubija: ne samo osobe nego jednako tako ljudski duh. Pobjeđivanje  „svesvjetske ravnodušnosti  započinje kada svaki član vinkovske obitelji spozna pred Gospodinom svoja bogatstva i svoja siromaštva i tada odluči staviti ih u službu naše vinkovske karizme radi dobrobiti Božjih siromaha. U ovo doba korizme, mi koji razmjenjujemo to nasljeđe   našu vinkovsku karizmu trebamo čuti ove riječi Svetog Oca kao glas trublje na obraćenje. Čitanja Pepelnice kažu nam u čemu se sastoji istinsko obraćenje korizme: „Razderite srca, a ne halje svoje (Jl 2, 13).
Darovi korizme suprotni su općem shvaćanju (paradoksalni), ali iznova potvrđuju veliku istinu: predanjem Gospodinu istodobno naše siromaštvo i naše bogatstvo bivamo obnovljeni i učvršćeni kao učenici Kristovi na vinkovski način. Prihvatite bogatstvo i siromaštvo Kristovo da bi vam pribavile njihove milosti i time vašu korizmu učinile plodonosnom!

Vaš brat u svetom Vinku,
Vrhovni poglavar  G. Gregory Gay, C. M.

(Prijevod s francuskoga s.Arkandjela Smoljo)
u vjernosti svojim krsnim obe
ćanjima,

Možda Vam se sviđa i ovo:

Časopis Ozanam iz Bratislave

Po povratku iz Bratislave i nakon prekrasnih dojmova naših vrijednih predstavnika Anđelke, Katice Cvek i …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *