Konferencija sv. Duje – Split je u subotu, 25. listopada 2014. posjetila djecu u Centru za smještaj i rehabilitaciju fra Ante Sekelez u Vrlici. Članovi konferencije se susreću s djecom redovito bar dvaput godišnje – na hodočašću koje se redovito organizira u proljeće za sve članove Udruge južnog dijela Domovine i one kojima Udruga nastoji posvjedočiti Božju blizinu, te odlaskom u Vrliku.
Centar je jedno od privilegiranih mjesta Kristove prisutnosti – ta stvarnost se potvrđuje pri svakom novom susretu s djecom i osobljem Centra. Bez obzira na broj godina i pokoju sijedu vlas svaki korisnik Centra doziva nam pred oči onu Kristovu: Ako ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Stigli smo kombijem i osobnim automobilima ujutro u 9,30 i druženje počeli svetom misom koju je predvodio fra Jakov Viro u prostorijama Centra. Zajednička molitva i pjesma je sigurno bila jedna od ljepših koja se može darovati Ocu nebeskom, bez obzira na moguću ocjenu nekog stručnog žirija.
Nakon mise nastavlja se slavlje zajedništva. Bože dragi, nikad dovoljno ogrlica, prstenja i narukvica, a tek satova! Svi drugi paketi su manje važni.
Svima nama koji dolazimo  i nastojimo posvjedočiti Božju ljubav i blizinu i ovdje u Centar, uvijek se potvrđuje ona činjenica: ta djeca te naprosto vuku u onu stvarnost bezazlenosti i čistoće srca o kojoj govori Isus. Oni su nam vrlo kratak i neposredan put do evanđelja Kristova.
I dok su nas Marica i Irena počastile uštipcima, kolačima, kavom… a posebno dobrotom i vedrinom srca, kulturni program se nastavio. Pjevanjem pjesama od duhovnog do najraznovrsnijeg sadržaja ispunjao se prostor Centra i naših spoznaja– koliko truda, nastojanja i ljubavi nadoknađuje ono što je, po našim viđenjima, uskraćeno već od rođenja mnogima!
Razgledali smo i radionice. Marljive ruke voditelj(ic)a i djece rade čuda!
Potaknuti pozivom sv. Vinka: Ne zaboravi siromaha, u njemu je Krist! te zauzetošću bl. Frederika krenuli smo u posjet. No tko je koga više obdario današnjim susretima, Bog zna. I tko li je često veći siromah…?
Neka je i u ovom i u svakom našem djelu slavljen Krist, čije smo lice prepoznali i danas u njegovima!