Konferencija sv. Duje je zajedno sa sestrama milosrdnicama organizirala druženje starijih, bolesnih i invalidnih osoba u samostanu sestara. Pridružili su nam se i mladi iz Marijanske Vinkovske mladeži.
U 15 sati, s početkom okupljanja bila je i prigoda za svetu ispovijed. U 15,30 klanjanje pred Presvetim u kapeli samostana je predvodio don Tomislav Ćubelić, župnik katedrale i duhovnik Konferencije, koji je predvodio i svetu misu.
Kako smo u ozračju došašća, propovjednik je evanđeoski tekst o kući na pijesku i na stijeni povezao s našim predblagdanskim okupacijama. Mi „pravimo jaslice, slažemo figure, čistimo prostorije… „ time „je nedovoljno pokriveno čovještvo“. Nije to čvrst temelj koji može izdržati jad, muku, besmisao…
Gradimo kuću. To je život. U kući se događa sve… I koliko god izgledala lijepa, ako temelj nije čvrst, nije dobro. Može se dogoditi da ja svoje odnose gradim na laži, a ne na vjeri u Boga. To je kuća na pijesku.  Ako nam vjera nije na stijeni – a to je Krist, svaki nalet vjetra je sruši.
Vjera koja posustaje, koja blijedi, koja ništa ne pretvara u život, koja samo nešto pokapa – to je bezlična vjera, nema pokretačke snage. S druge strane, onaj koji čuje Riječ Boga, tko s Gospodinom komunicira govorom života, življenom Riječi, nalik je čovjeku koji gradi kuću na stijeni…
Poziv da prepoznamo moći i zdravlje koje imamo te da ih ulažemo tako da ljudima patnje pomognemo nositi težinu života – bio je snažniji baš zbog ljudi patnje s kojima smo u zajedništvu bili oko Kristova stola.
S njima smo nastavili druženje nakon mise, uz ponovljena iskustva: Doista se davanjem uvijek više dobiva. I ponavljanim pitanjem: Tko je kome više dao?
Neka nam svima međusobna darivanja života i dobrote pomognu ozbiljnije graditi na stijeni, koja je Krist!