Duhovni nagovor fra Bože Vuleta – Selca

Brač, 05. listopada 2013. godine

Bez Isusa ne možemo učinit ništa. Sveti Franjo je znao često govoriti“ Braćo do danas nismo  učinili ništa, vrijeme je da počnemo“
Ono što je sveti Vinko rekao je „ Valja nam više dopustiti da se stvari događaju same od sebe nego li činiti ih“ Svjedoci smo kad nešto radimo i to nam ne ide, ne ide pa ne ide, koliko god mi zapirali ono ne ide, nema plodova i napokon kad dignemo ruke od toga kad prepustimo gospodinu to krene – kao samo od sebe.
Isus je loza, trs a mi smo grane. Isus živi a mi kao grane nas treba obrezivati. Mi smo na toj lozi jedno s Isusom.  Isus prezentira jedinstvo s njim  koje je stvarno. Kad radimo, činimo nešto bitno je čuti Isusa kako kaže bez mene ne možete učiniti ništa. Ova nas spoznaja, rečenica oslobađa pritiska da ja činim nešto, Isus to čini. Kad nekome idemo, lakše je otići kad idemo u ime Gospodara Isusa, – tad nam je lakše činiti.  Idemo u ime nekoga i to ne bilo koga već Isusa i tad nam je lakše jer se pozivamo na viši autoritet.  Ono što činimo u našim životima, udrugama među slabima činimo u ime Isusovo.  To poslanje da činimo nešto u Ime Isusovo, nam stvara olakšanje upravo u onim situacijama kad netko kome idemo odbaci našu dobru volju, kad imamao velik trud a male rezultate. Kad imamo spoznaju, i kad znamo da činimo  u ime Isusovo, onda plod ne ovisi o nama već o gospodaru Isusu. Mi smo samo posrednici.
Isus šalje svoje učenike idite 2 po 2 i propovjedajte evanđelje. Nađeli se tko dostojan ostanite kod njega i mir vaš neka bude s njime.  Ne nađe li se ili vas izbace mir vaš nek se vrati k vama.  Mir vaš nek se vrati k vama. Kako mi rasipamo mir koji Isus daje. On nas šalje u svijet ali ne traži od nas da idemo u nemiru, tjeskobi. Mir Vam svoj dajem – šalje nas u misije ali ne pod pritiskom, pod teretom. Taj mir trebamo i moramo prenositi drugima, ali se ne smijemo dovesti u situaciju da taj mir mi sami izgubimo.  To ne koristi nikome, a posebno ne onome kome navještavamo evanđelje.  Jer tada oni kojima navještamo ne vide izvor mira.  Ako je more puno valova, iako je ljep i sunčan dan – sunce nema svoga odraza u moru. Tako je i s našom dušom. Ako navještamo Isusa u nemiru onda ljudi neće primjetiti to sunce Isusa – koji grije našu dušu, već će samo vidjeti nemirne valove (naš nemir) i poželjeti će otići od takvog čovjeka i Isusa.  Ako u nemiru navještamo Isusa onda on neće biti izvor svjetlosti i ljubavi za te duše i nemože ih ogrijati, sunce ne može doprijeti do njih. Naša duša u nemiru ne može pokazivati na izvor mira i radosti i svjetla Isusa.
Znamo da je Ilija kad mu je već svega bilo dosta poželi umrijeti. Revno je vojevao za gospodina i razočara se, razočarao se duboko, duboko. Tako i mi u pretjeranoj revnosti možemo izgubiti kontak s Bogom, tj u našem svagdašnjem poslanju ako izgubimo mir gubimo kontakt s Bogom.  Možemo se zateći u naricanju u kukanju, u onemogućavanju dobra, s raznih strana se dademo uvući u nemir, te smo tako prepreka ljudima da vide Božje svjetlo, svjetlo  Božjeg lica, Božje dobrote. Koliko sam u doticaju sa trsom Isusom toliko djelujem u Isusovo ime. A ukoliko nisam ili me šta priječi onda djelujem u vlastito ime. Ako se želim afirmirati negdje jer su me odbili ovi ili oni onda ja želim istaknuti svoju djelovanje i tada ne djelujem u ime Isusovo.
Moramo se stalno vraćati na pitanje : Koliko sam povezan s Isusom? Što ljudi kažu tko sam ja pitamo se često, ali se trebamo upitati Što ti Isuse kaže  tko sam ja jer ti me najbolje poznaš.
Kako bi sačuvali mir potreban nam je Duh sveti. On je čuvar mira, on nam pomaže nerasipati mir.
Neprosvjetljena, neevanđeoska revnost u najboljim namjerama može učiniti puno loših stvari, zato moramo i trebamo biti trajno u Isusu. Amen
Župnik na Braču – samo sam jednu rečenicu zapisao – Živimo u vremenu u kojem nema vremena. Ateist se može obratiti tek kad vidi radosna kršćanina.

Tomislav Perić