PISMO VRHOVNOGA POGLAVARA O. GREGORYJA GAYA ZA KORIZMU 2016.

PISMO VRHOVNOGA POGLAVARA O. GREGORYJA GAYA

Rim, Korizma 2016.
Draga braćo i sestre, članovi Vinkovske obitelji!

Korizma: vrijeme za post
Jedna priča: U vrijeme posjeta Venezueli gdje sam susreo članove različitih ogranaka vinkovske obitelji, ljudi su razgovarali o društvenoj i ekonomskoj krizi koju proživljava zemlja te o njezinim utjecajima na svakodnevni život. Stanovnici moraju u dugačkim redovima čekati da bi kupili najpotrebnije živežne namirnice kao kruh, mlijeko, rižu, grah itd.; ljudi moraju u dugim redovima čekati na kupnju sapuna, zubne paste i ostalih higijenskih potrepština; ljudi u dugim redovima čekaju da bi nabavili lijekove i medicinski pribor/sredstva; ljudi u dugačkim redovima moraju čekati na autobusnim stajalištima zbog prorijeđenoga voznog reda uvjetovanog manjkom potrošnih dijelova i zamjene dotrajalih guma na javnim vozilima; čeka se u dugačkim redovima za putne dozvole (vize), a redovi u zračnim lukama još su dulji. Na sve to čeka se satima bez ikakvoga jamstva da taj tko čeka neće čuti strašne riječi: nemamo više kruha (ili drugo što se čeka!). Ta rečenica znači da će trebati čekati do sljedećega tjedna, a moguće je ostati u „dugačkomu redu“, samo ako je broj s osobne iskaznice točno usklađen s danom predviđenim za budući tjedan. Međutim, ljudi su u isto vrijeme govorili i o pozitivnim učincima krize, ističući činjenicu da je to osnažilo veze solidarnosti. Jedan od naše subraće kaže da im je aktualna situacija pomogla usvojiti skromniji način života i zajednicu učiniti bližom siromasima. Takvu društvenu, ekonomsku i političku situaciju s pozitivnim i negativnim vidovima možemo shvatiti kao prijelaz po križu (kriza) do uskrsnuća (solidarnost i poistovjećivanje sa stvarnošću onih koji su siromašni).
Isusova priča/pripovijest/: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama (Iv 1, 14). Bog koji je sama ljubav, milosrdan i suosjećajan, nikada nije napustio čovječanstvo. Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. (Heb 1, 1­2). Isus se umiješao međumnoštvo koje je oformilo dugačke redove isključenih iz društva. Isus je nahranio mnoštvo i ne samo da nitko nije bio otpravljen praznih ruku, nego su prikupljene košare i košare preostataka (Mk 6, 34­44). Isus je svoj bezuvjetni oprost proširio na grješnike, sedamdeset puta sedam (Mt 18, 22) i poticao svoje učenike da također i oni budu suosjećajni naspram svojoj braći i sestrama kao što je Bog bio prema njima (Lk 6, 36). Od časa njegova Utjelovljenja ­ Isusa se danas može sresti u svim dugim redovima čekanja na kakve nailazimo po bezbrojnim gradovima svijeta, udugačkim redovima muškaraca i žena koji u svako doba dana vape da budu prepoznati punopravnim članovima društva.
Nova priča: Da, korizma je vrijeme za post, a tijekom ove Godine milosrđa našpost mora poprimiti nov oblik, tj. voditi k osobnom i zajedničkom obraćenju. Naš post bi trebao biti takav da nam se nikada ne bi moglo predbaciti zbog „pasivnosti, popustljivosti ili grješnog sudioništva s obzirom na situacije nedopustive nepravde ili prema političkim režimima koji je podržavaju“. (Radost Evanđelja, 194). Naš post mora nas prožeti, dodirnuti nas u samim dubinama bića dotle da bismo uzmogli ponovno čuti i razumjeti vapaje svoje braće i sestara. Tada ćemo, čuvši te vapaje, trčati kao da se radi o požaru.[1] Sjećajmo se, međutim, da dok izgrađujemo povezanost s onima koji su na rubovima moramo ući u njihove osjećaje… truditi se omekšati svoje srce i učiniti ga osjetljivim za patnje i bijede bližnjega te moliti Boga da nam podari istinski duh milosrđa, duh vlastit (svojstven) Bogu (Coste XI, str. 340­341). Nek’ post tijekom ove korizme nama ­ članovima vinkovske obitelji ­ pribavinovo srce, srce od mesa, srce koje nam omogućuje graditi uvijek snažniju povezanost s našim gospodarima i učiteljima, sa zaboravljenim muškarcima i ženama po cijelomu svijetu. Nek’ se post tijekom ove korizme odrazi na nas i postane iskustvo slično onome kakvo proživljavaju naša braća i sestre Venezuele, bude naš prolaz križem (naše osobno stanje krize) prema uskrsnuću (solidarnost i snažnije poistovjećivanje sa stanjem onih koji su siromašni).
    
  
Korizma: vrijeme za molitvu
Priča: Prošloga mjeseca, prigodom svetkovine Bogojavljenja, otišao sam u crkvu Notre­Dame de Prime­Combe, u svetište što ga poslužuju subraća Provincije Toulouse i pastoralna skupina dobro osposobljenih (školovanih) laika. Svojevremeno se tu okupljalo otprilike 50.000 osoba radi slavljenja blagdana. U naše doba jedva/tek 300 osoba dolazi iskazivati štovanje Gospi (Notre­Dame), a svake nedjelje, u granicama mogućega, jedan subrat slavi Euharistiju. Bio sam duboko ganut jednostavnom vjerom nekolicine od 50­ak vjernika što su se okupili radi slavljenja Euharistije. Svi su u dobi od 60 ili više godina (nijedna mlada osoba nije bila prisutna). Jedna skupina benediktinaca koji, od 1990. žive u jednoj od zgrada smještenoj na našemu imanju, dijeli život s tom zajednicom vjernika. Međutim, ta je skupina benediktinaca sasvim posebna zajednica. Svaki član živi s izvjesnim hendikepom (invaliditetom). Uza sve to, ti ljudi provode radostan i jednostavan život te pučanstvu u okruženju pružaju snažan primjer na kakav se način rad i molitva mogu isprepletati/prožimati/.
Isusova priča: Isus se često povlačio iz mnoštva i od svojih učenika da bi proveo vrijeme u molitvi. Govorio je svojim učenicima: Molite za one koji vas progone (Mt 5, 44), a osobno je molio da svi budu jedno, kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi (Iv 17,21). Poznat nam je tekst Isusove tjeskobne molitve u Getzemanskom vrtu (Mk 14, 32­42). Istodobno, Isus je pohvalio carinikovu poniznu molitvu: Bože, milostiv budi meni grješniku i izjavio da je taj carinik otišao opravdan svojoj kući, jer koji seponizuje bit će uzvišen (Lk 18, 9­14). Isus isto tako pohvaljuje velikodušni dar siromašne udovice koja je išla u Jeruzalem na molitvu (Mk 12, 43­44). Prije odlaska s ovoga svijeta Isus je svojim učenicima ostavio molitveno nasljeđe koje dvije velike želje usmjerene na Boga spaja s trima molitvenim vapajima usredotočenima na osnovne žurne potrebe čovječanstva. Isus upućuje/izriče/ Ocu dvije želje svoga srca: Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje. Potom slijede tri molitvena vapaja: kruh naš svagdanji daj nam, oprosti nam grijehe i ne uvedi nas u napast.[2]Snagom Utjelovljenja Bog razumije naše potrebe, razumije da smo slomljeni i ranjeni, a sve ove stvarnosti po Isusovoj su osobi predstavljene Ocu!
Nova priča: Da, korizma je vrijeme molitve i naša molitva kao i naš post mora isto tako poprimiti nov oblik tijekom ove godine Milosrđa koja nas usmjeruje (vodi) osobnom i zajedničkom obraćenju. Bez dužih trenutaka klanjanja, molitvenog susreta s Božjom riječju, bez iskrenog dijaloga s Gospodinom, naše zadaće lako postaju besmislene; gubimo snagu zbog umora i teškoća i naš se žar gasi. Crkva ima prijeku potrebu za dubokim dahom molitve (Radost Evanđelja, br. 262). Naša molitva i post daju smisao našem služenju i naše služenje daje smisao našoj molitvi i postu. Nadam se da ćemo tijekom ovih 40 dana korizme uspjeti osigurati vremenane samo za osluškivanje vapaja, ne samo za služenje i evangeliziranje siromaha, nego da ćemo i moliti sa siromasima. K tome, nismo li svi mi, isto kao i članovi benediktinske zajednice Notre Dame de Prime­Combe, to jest ­ nismo li i mi na neki način ranjeni i potrebni ozdravljenja, nije li i nama potrebna molitva drugih? Stoga nas, kao i benediktinske monahe, naši hendikepi ne moraju sprječavati da doprinosimo izgradnji svoje zajednice, udruge, družbe.
         Naposljetku, ne bismo li se i mi mogli ugledati u ustrajno traženje Pape Franje i zamoliti ljude: molim vas, molite za mene? Kada bismo pozvali siromahe u naše kuće i s njima razmijenili vrijeme molitve? Htio bih vas ohrabriti da to učinite, a poslije, tijekom uskrsnog razdoblja, mogli bismo međusobno razmijeniti doživljeno iskustvo molitve s našim gospodarima i učiteljima. Nek’ nam naša molitva i post tijekom ove korizme 2016. pomognu/omoguće/ umrijeti s Kristom kako bismo s Njim uskrsnuli u nedjelju Uskrsnuća i zapjevali svoj Aleluja!
Vaš brat u svetom Vinku,
o. Gregory Gay, CM
Vrhovni poglavar
Prijevod s francuskoga:
S. M. Arkanđela Smoljo

Možda Vam se sviđa i ovo:

Božićna poruka i čestitka duhovnika udruge p. Darija Grpca

Draga braćo i sestre u Udruzi sv. Vinka Paulskog, dragi duhovnici i podupiratelji iste Udruge! …