Naslovnica / Iz Konferencija / SUSRET U SRCU
SUSRET U SRCU
SUSRET U SRCU

SUSRET U SRCU

Prigodom prve proslave blagdana svete Lucije, svoje nebeske zaštitnice Udruge slijepih Primorsko-goranske županije.
U samostanu sestara milosrdnica, u kapeli sv. Josipa svetom misom i ugodnim druženjem s Udrugom sv. Vinka Paulskog prvi je put u Rijeci Udruga slijepih Primorsko-goranske županije, 14. prosinca 2015. Godine, proslavila blagdan sv. Lucije, svoje nebeske zaštitnice.
    Svetu je misu predvodio svećenik Goran Antunović, salezijanac, koji je u homiliji govorio o svojemu iskustvu susreta s jednom slijepom djevojkom. Istaknuo je kako je bio duboko dirnut kad je prvi put čuo njezin pozdrav na odlasku: „Vidimo se!“ Na svećenikove riječi kao da je posebna svjetlost zasjala u kapeli i obasjala sve nazočne.
    Na kraju svete mise kazivala sam nekoliko pjesama o sv. Luciji i simbolično darivala  goste, slikovnicom i nosačem zvuka „Ja se mraka ne bojim“
    Nakon svete mise nastavljeno je zajedničko druženje u prostorijama samostana. Sve nazočne pozdravile su: predsjednica Konferencije  sv. Josipa, gospođa Josipa Orlović i s. Renata Vugdelija. Na kraju je predsjednik Udruge slijepih Primorsko-goranske županije gospodin Emil Mandarić zahvalio na pripremi ovako bogatog programa, te iskazavši veliko zadovoljstvo, najavio novi susret.
    O svetoj Luciji na njezin blagdan, kao i drugim svecima, obično razmišljamo s veseljem u srcu i rijetko razmatramo njezin mučenički život. Čestitamo imendan slavljenicima, a za blagdanskim stolom priređujemo slavlje u njihovo ime. No, uz veselje ide i ona druga strana života, koja nije lijepa, nije ugodna, ali je dio nas, naših bližnjih ili ljudi koji žive daleko, ali su nam bliski po emocijama, po istim ili sličnim pogledima na život, po radovanju ili patnjama. Ili samo po suosjećanju, našoj brizi i ljubavi prema čovjeku, gdje god živio i kojoj god zajednici pripadao.
    Radi ove druge životne strane, koja nam nije ugodna, zbog koje nam se dani pretvaraju u tamu, a koju bismo rado zamijenili za svjetlo, vratit ćemo se svetoj Luciji. I da ne ostanemo samo na tome kako smo posijali žito, darove kupili na vrijeme, čestitali i proslavili imendan naših Lucija, ovdje ćemo se prisjetiti JEDNOG POSEBNOG SUSRETA.
    Na blagdan svete Lucije sije se pšenica koja je simbol života kod kršćana, a ljudi su kroz 12 dana promatrali vrijeme i tako otkrivali kakav će biti koji mjesec, jer je prema vjerovanju svaki mjesec u sljedećoj godini odgovarao određenom danu od blagdana svete Lucije do  Božića. Ti stari narodni običaji uvijek nas podsjete da ovdje nismo slučajno i bez prošlosti, bez svih naših predaka, a oni su u svoje vrijeme imali svoje meteorologe i dobro poznavali prirodu i zemlju s kojom su se morali i slagati i boriti. Život na Zemlji, koju često zovemo i Dolina suza, nikada nije bio lagan. Ni nama danas, ni svima, koji su živjeli davno prije nas.
    Stoga s radošću u srcu prihvatimo SVJETLO mučeničkih očiju svete Lucije da nam obasja put, kojim možemo slobodno kročiti čineći dobra djela. I najmanja sitnica, tek pružena ruka poznatoj ili nepoznatoj osobi, koja bez nas ne bi mogla prijeći na drugu željenu stranu, u njezinu srcu bit će velika poput najviše planine. Bez naše ispružene ruke ne može prijeći cestu pa bila ona kratka ili dugačka, široka ili uska, uglađena ili neravna. Koliko je ljubavi u toj ispruženoj ruci! I u praznoj šaci! U ruci bez ičega, bez skupocjenih darova,  samo s naših pet prstiju pruženih u ime ljubavi.
    Na svetoj misi u homiliji svećenik reče: „Vidimo se!“ Tako ga je pozdravila jedna slijepa djevojka. Vidimo se srcem. Srcem se najbolje vidi zapisao je veliki književnik Antoan de Saint Expery u biseru svjetske dječje literature „Mali princ“, djelu koje bi svatko u životu, kad već odavno prođu dani djetinjstva, morao više puta pročitati.
    Uvjereni u istinu da se srcem najbolje vidi, moći ćemo jedni drugima olakšati život, uljepšati trenutke koji će se pretvoriti u bisere stvarajući sjajnu ogrlicu, u kap bistre vode od kojega će nastati najčarobniji slap. Moći ćemo rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a naša će najmanja pomoć, samo ispružena ruka – sjati poput osvijetljene ceste, sitne krijesnice kraj puta u tami noći.
    Na ovaj način žive i rade članovi i članice Udruge sv. Vinka Paulskog, čijim se poslanjem i svetošću ponose i zato uvijek stoje na usluzi onima, kojima je pomoć potrebita. Zato je prva proslava sv. Lucije Udruge slijepih Primorsko-goranske županije bila puna svjetla s novim idejama i obećanjem: Vidimo se! Vidimo se srcem! I sljedeće godine… Jer ljubav je vječna.
Ljubica Kolarić-Dumić

Možda Vam se sviđa i ovo:

Mjesečno druženje Vinkovske Obitelji u Splitu

Mjesečno druženje Vinkovske Obitelji u Splitu

I u novoj godini Vinkovska obitelj Splita nastavlja mjesečne susrete u našoj kapeli. Tako smo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *