SLOVO O MARIJI
Marijo, klečim pred tvojim kipom
I gledam tebe, ti gledaš mene
Smišljam što ću ti reći, a ti već sve znaš
Ti imaš puninu spoznaje
Kako piše u Hvalospjevu ljubavi
Sada spoznajem djelomično
A tada ću spoznati savršeno
To tada ti već živiš sada
Ti već spoznaješ savršeno
Marijo, tebi upućujem riječ
Riječ nade, zahvale i prošnje
Nade koja nedostaje ovom svijetu
Koja nedostaje mojim bližnjima
Koja ponekad i meni nedostaje
Upućujem ti riječ vjere koju ovaj svijet
Često doživljava kao nešto strano
Koji doživljava strah od vjere i Boga
Koji ne želi susret s duhovnošću
Puninom, dubinom, smislom i Bogom
Svijetom koji je zaokupljen prizemnim stvarima
Zaokupljen svojim zemaljskim planovima,
Mukama, brigama, teškoćama i užitcima
Ali taj svijet nije sve jer postoji i drugi nebeski svijet
U kojem ti Marijo sada živiš
Kojeg mi samo u tragovima osjećamo i doživljavamo
Na vrhuncima svoje zemaljske sreće
A kako li je tek doživljavati tu sreću i puninu
Uvijek, trajno, dokraja kao što je ti sada živiš
Upućujem ti slovo ljubavi
Ljubavi koja nije kratka emocija i doživljaj
Jedna gesta, znak, zagrljaj ili poljubac
Ljubavi koja se proteže po svim
Meridijanima i paralelama ovoga svijeta
Koja želi prodrijeti u sve odnose
Obuhvatiti svačije srce i ispuniti svaku dušu
Zagrliti svakog čovjeka bez obzira
Na srce i glavu, nutrinu vanjštinu
Ljubavi za kojom čezne ovaj svijet
Poput suhe zemlje za vodom
Oaze gdje buja život, radost i otvorenost
Ljubavi koja se ujutro budi i pozdravlja
Svakoga ma gdje, s kim i kakav bio
Koja miluje i grli ovaj svijet
A to je gotovo ništa, to su samo sjene i tragovi
One ljubavi koju ti Marijo sada živiš
Koju ti sada u Božjoj blizini osjećaš
Za kojom trajno naša srca čeznu i vape
Te nam ljubavi Marijo daj
Ljubavi koja ide prva, koja pravi prvi korak
Prvu riječ, ruku, misao, suzu
Koja prva prašta, tješi, grli
Ljubavi koja je Božja, koja je Bog
I što smo bliže Bogu to smo bliže i toj pravoj ljubavi
Jer je Ivan apostol napisao Bog je ljubav
O kako je lijepo i nezamislivo
Biti u blizini takve ljubavi, u blizini Boga
U čijoj si ti blizini Marijo
O daj mi malo te blizine, o daj mi malo te ljubavi
Pošalji je Marijo što prije anđeoskom poštom
Jer zemlja ne može čekati, čovjek ne može čekati
Moje srce i duša na mogu čekati
Čuvat ću je kao zjenicu oka
Hranit ću je molitvom, dobrotom, istinom i ljepotom
I nastojat ću je umnožiti i ne čuvati samo za sebe
Jer ta nebeska ljubav kao i svaka ljubav
Samo se dijeljenjem umnaža
Ja ću je dijeliti ne samo na svoj zemaljski način
Često samo razumski, običajno i morajući
Želim je dijeliti odsada na razini srca
Da to dijeljenje bude spontano, poput disanja
Gledanja, treptanja, kucanja srca
Ničim uvjetovano, kao rijeka koja teče, kao sunce koje grije
Svakoga i sve ne gledajući tko, kako i gdje
Kako je to teško, ali je moguće Marijo
Jer ti znaš da je to moguće
Ja želim doživjeti tu mogućnost, tu istinu
Trenutke tog života, te svete ljubavi ovdje
Neka se ti trenuci umnažaju, rađaju
Sade, rastu i donose plodove
To je moja misao upućena tebi
Hvala ti Marijo za zagovore, uslišanja
Nježnost, ljepotu, dobrotu i ljubav
Miroslav Radić