PREKO KRIŽA DO USKRSA

Isus je na križu, na kraju svoje zemaljske misije, išao do kraja iz poslušnosti Ocu. Učenicima je, dok je bio živ, govorio da „nema veće ljubavi od ove nego dati život svoj za prijatelje” i, kaže dalje, „vi ste moji prijatelji”! Za nas, za svoje prijatelje, odlazi na križ i daje život! Kako je to bolno, a istodobno jedinstveno i neponovljivo. Isuse, ti si Bog, ti si to mogao, ali na križu nisi ostao, nego si uskrsnuo. Ti i nas pozivaš da uzmemo svoj križ, i ne samo svoj nego i križ(eve) svojih bližnjih. Da se ne bunimo zbog svojih malih svakodnevnih križeva, nego da ih s ljubavlju nosimo.
Isuse, molim te daj mi snage da mogu nositi svoje lakše ili teže životne križeve. Ne ću ih tražiti, ali ako dođu, spreman sam jer znam da me ti, Isuse, ne ćeš ostaviti. Tebi je Otac tvoj dao snagu. Potakni i mene da se obratim Ocu tvome i Bogu mome da mi da snagu da nosim križ s lakoćom, da ga mogu donijeti do kraja puta bez mrmljanja i žaljenja nego dostojanstveno i s puno mira i ljubavi. Jedna moja kap patnje želi se sjediniti s oceanom tvoje spasiteljske i otkupiteljske patnje.
Marija pod križem stoji postojano, nije slomljena potpuno; iako je tuga na njezinu licu, nazire se i nada jer ona naslućuje, vidi dalje, da to ne može biti kraj, da to ne može biti sve, da ima nastavak, da nakon smrti dolazi nešto neopisivo što ovaj svijet nije doživio. To je tvoja pobjeda, silazak s križa, ulazak u grob i ostvarenje tvojih riječi kako će „Sin Čovječji treći dan uskrsnuti“! Tko je to mogao tada razumjeti dok si hodao zemljom i poučavao učenike? Ni tada ni sada nitko to nije shvatio dok si visio na križu. Svi su se razbježali, samo su ljubljeni učenik Ivan, neke žene i Majka ostali. Ivan stoji pod križem u dijalogu s Marijom i s tobom.
To je taj trojstveni dijalog svetosti koja je bila, jest i bit će. Pod križem Ivanu govoriš one uzvišene i obvezujuće riječi: „Evo ti majke.“ Možemo shvatiti doslovno da je Marija dana Ivanu na brigu, ali vjerojatnije Isus misli na majku Crkve. Evo ti, Ivane, svi vjerni koji su ili će krenuti putem vjere i životom nasljedujući Krista. Nasljedujući ga iz Betlehema, Nazareta, s Golgote i iz Jeruzalema. Vidim, Ivane, kako si zbunjen i tužan, ali stojiš i ne želiš se pomiriti daje svemu kraj, daje s križem priča o Isusu završena. Ne, to ne može biti! Moj Bog i moj Spasitelj da završi samo tako na križu, bespomoćan, hladan, mrtav. Ne, to ne mogu prihvatiti, želim vjerovati u nešto novo, želim nastavak priče. Ne znam kakav je, samo naslućujem daje potpuno drukčiji i još neviđen. Ivan kao da me pita jesam li spreman stati pod križ, jesam li spreman podijeliti s Isusom svu patnju koju je podnio za nas iz poslušnosti Ocu. Da, odgovaram iznova, jesam, ali pomozi mojoj slaboj vjeri.
Daj mi, Isuse, snage da mogu poput Ivana biti pod tvojim križem. Daj mi duboku nadu i vjeru da križ nije kraj. Da iza križa nije točka nego uskličnik i tri točke. Da iza tuge i tame križa dolaze radost i svjetlo uskrsnuća. Kako je to uzvišeno znati! Ivan to tada nije znao, ali ja znam. Kako je lijepo vjerovati i još ljepše živjeti! Svakoga trenutka života znati da sam spašen, da moj život ima smisla po tvome uskrsnuću, Isuse.
Ta je istina veličanstvena i tko to ne zna, živi u siromaštvu. Najveći su siromasi oni koji nemaju vjere u uskrsnuće.
Koliko ih je danas!? Bože, ne želim biti dio toga mnoštva siromaha, želim biti bogat, najbogatiji. Biti bogat vjerom i nadom da ovaj život po uskrsnuću dobiva puninu smisla jer samo preko tvoga uskrsnuća i mi imamo otvorena vrata Neba i nadamo se i vjerujemo u svoje uskrsnuće.
Pomozi mi, Isuse, da svakoga dana iznova povjerujem u tu istinu moje vjere za koju si ti umro obećavši nam da ćemo i mi, ako vjerujemo u tebe, uskrsnuti. Pomozi, Isuse, da sve što smeta na tomu putu do uskrsnuća već sada otklonim te budem s tobom u vječnosti jednom i zauvijek.

Miroslav Radić