Lijepog subotnjeg jutra 4.studenog 2017.godine članovi Udruge sv. Vinka Konferencije sv. Jurja iz Pazina zajedno s članovima Neokatekumenskog puta i Djela Marijina krenuli su prema otočiću Košljunu i franjevačkom samostanu Navještenja Marijina. U samostanu na otočiću sada živi i djeluje naš „bivši“ duhovnik pater Alfons Orlić kojega smo željeli razveseliti posjetom i na taj način zahvaliti za sve dobro kojim nas je obdario dok je boravio u našoj sredini.

Malim brodićem došli smo do lučice u kojoj nas je toplo dočekao naš pater i uveo, a gdje drugdje nego u staru samostansku blagovaonicu gdje smo se zadržali uz čaj i kavu u razgovoru o prošlim,ali i sadašnjim trenucima u životu fra Alfonsa.

Pater Orlić nas je htio ukratko upoznati sa samostanom, crkvom, vrtom, grobljem i muzejima koji se nalaze unutar samostana. Vrijeme je bilo prekratko da bismo sve mogli pobliže upoznati, ali saznali smo da je samostan izgrađen u obliku rimskih kuća s klaustrom u sredini i tornjem na kojem je ura. Ispred ulaza u crkvu nalazi se Bašćanska ploča-kopija naravno,najstariji hrvatski glagoljski spomenik s imenom hrvatskog kralja zvonimira.Za tu je crkvu .Katarina Frankopan dala tisuću dukata .

U samoj crkvi pater nas je upoznao s poviješću iste-oltarna slika prikazuje raj nebeski. To je najveća slika raja čistilišta i pakla na ovim prostorima, a iza oltara nalazi se poliptih u drvenom polzaćenom okviru kojeg je naslikao isti slikar kao i u franjevačkom samostanu u Pazinu. Poliptih se nalazi u koru gdje redovnička zajednica moli, a u tom prostoru se nalazi i grob sluge Božjega fra Ive Perana poznatog crkvenog skladatelja misa i dirigenta na čijem smo se grobu pomolili.

Izašavši iz crkve obišli smo i malo samostansko groblje na kojem počivaju i iščekuju uskrsnuće članovi franjevačke provincije sv. Jeronima. U samostanu nismo bili jedini, duhovnu obnovu imali su i članovi Frame iz Rijeke s kojima smo zajedno slavili misu u samostanskoj kapeli, a nakon nje i blagovali. Na kraju zajedničkog obilaska uputili smo se u razgledanje muzeja koji su nadaleko poznati.

         I tako malo po malo našem druženju s fra Alfonsom Orlićem približilo se kraju. Zahvalnni za godine njegovog služenja nama, davanja primjera, riječi podrške, utjehe, tihim, ustrajnim usmjeravanjem pogleda prema Onome koji nas je pozvao i osluškivanje poticaja Duha Svetoga u otkrivanju uvijek novih načina kako se približiti onome koji je kraj nas, koji je u potrebi želimo nastaviti tim putem kao i sv. Vinko i biti oni koji će znati služiti i ljubiti svakog brata kojeg susretnemo.