Duhovna obnova u Jaski

26. siječnja 2019. g. u Jastrebarskom u Župi sv. Nikole biskupa održana je duhovna obnova za članove Područnog vijeća blaženoga Alojzija Srepinca. Program je bio izuzetno bogat i sadržajan, obogatio je sve sudionike – ležerno i bez bilo kakvog napora obiljem saznanja o krijepostima – Vinkovim krijepostima u životu njegovih suradnika pa i nas, što je bila i tema predavanja – duhovne obnove , kroz koju nas je vodio pater Milan Lojić, lazarist.

Pater Milan nas je potaknuo na potrebu rada na sebi da bismo funkcionirali kao plemenite, dobre osobe, pune ljubavi i suosjećanja što bi nas dovelo do odgovora na pitanje: „ Tko je moj bližnji, kako ga prepoznati, kako bližnjemu prići i pomoći ?“ Što i kako trebamo mijenjati na i u sebi? Prije svega trebamo biti ponizni, zatim krotki, uzdržljivi, jednostavni, skromni, gorljivi u življenju evanđelja i služenju potrebitima. Poniznost je čuvarica i korijen svih krijeposti ili svetoaugustinovski : „Gdje je poniznost, tu je i ljubav.“ Za biti ponizan treba pripremiti srce – imati čisto srce.

U poniznosti treba biti dostojanstven. Bog od nas traži „ponosno dostojanstvo“ – bez oholosti. Treba skinuti haljinu oholosti i obući haljinu poniznosti. Treba se truditi, treba htjeti da bismo bili dostojni Vinkove krijeposti i krijeposti njegovih suradnika, da bismo činili dobro drugima ili svetopavlovski „Da bismo nosili breme jedni drugima.“

Trebamo se mijenjati, stalno izgrađivati da bismo bili bolji ljudi, iskreniji, činili sve u skladu sa zbiljom, jednostavniji. Ponijeli smo iz Jastrebarskog nova saznanja, iako smo dosta tih znanja imali i pri dolasku ali sada osviješteni o nužnosti biti ponizan i nenasilan u bilo kakvom obliku, s poštovanjem svake ljudske osobe i njezina dostojanstva naročito naših potrebitih, siromaha koji su naši gospodari, malenih čije je kraljevstvo nebesko.

Uz duhovno bogatstvo naši domaćini, članovi Konferencije sv.Nikole, njegovali su i naše tijelo, od ukusnog doručka do finog ručka i kolača. Draaaaga Andrea, draaaaga s. Miroslava, draaaagi članovi konferencije, poštovani gospodine župniče veliko vam hvala na gostoprimstvu. U vašoj Jaski osjećali smo se vedro i veselo „ kao da smo na piru „ ( upravo je tim riječima naše osjećaje opisala jedna članica iz Kapele) u obilju duhovnog i materijalnog bogatstva. Bilo je svega u izobilju – posebno u izobilju ljubavi koju smo osjetili u svim prostorima u kojima smo boravili (crkvi za vrijeme Mise i ispovjedi, dvorani pastoralnog centra, među svima nama……)

Posebno hvala pateru Milanu!
Vaše živahno i vedro predavanje obogaćeno iskustvenim dosjetkama, anegdotama, šalama, smislenim digresijama u kojem ste pokazali Vaše poznavanje ljudske psihe i time stekli naše povjerenje za sve rečeno u zadanoj temi. Draaaagi pater Milane, uspjeli ste nas nasmijati, ali i uozbiljiti u saznanju da moramo puno i puno raditi na sebi kako bismo bili dostojni slijediti sv Vinka i zadobiti njegove krijeposti. Dug je to put i duge su staze ali imamo vremena jer članovi Udruge sv. Vinka ne odlaze u mirovinu nego do kraja života pletu mrežu milosrdne ljubavi.

Vesela Mađerić