Naslovnica / Iz Konferencija / Duhovna obnova Ovčara kraj Đakova
Duhovna obnova Ovčara kraj Đakova
Duhovna obnova Ovčara kraj Đakova

Duhovna obnova Ovčara kraj Đakova

Lijepo je danas 16.lipnja 2013g. bilo biti učesnikom nečega radi čega možemo reći da postojimo, kao vjernici i kao dijelovi velike Vinkove obitelji, ali idemo redom. Područno Vijeće sv.Petra i Pavla Đakovačko Osiječke Nadbiskupije organiziralo je duhovnu obnovu na Ovčari kod Đakova odnosno na prekrasnom mjestu koje će ako Bog da postati svetište Milosrdnog Isusa u Hrvatskoj.
Dolazak hodočasnika započeo je već u ranim jutarnjim satima koji su pristizali autobusom i osobnim automobilima.Kako se dolazilo tako je već zapjevana pjesma i vidjelo se odmah da će dan biti predivan za sve.Pošto je još ostalo dosta vremena do misnog slavlja većina nas se okupila oko kotlića (2 kom.) poznatog slavonskog čobanca i kuhara Igora te pomoćnika Anemarije, Ljubice, Verice tajnice, Slavice pom.tajnice, Miroslava itd. Sve je u okolini zamirisalo poznatim mirisom tako da je i to donijelo jedan dio obiteljske atmosfere.
I onda stiže naš svečenik i duhovnik Pokreta Milosrdnog Isusa, vlč.Marin Knežević i nasmijan pozdravlja sve nazočne hodočasnike uz riječi: “Dobro nam došli na ovo naše prelijepo mjesto i osječajte se kao kod svoje kuće”, što je zapravo i bila naša kuća taj dan. Misno slavlje je započelo oko 10 sati uz pjesmu koja se orila iz grla 130 hodočasnika koliko je kasnije izbrojano.
Razmatranje je započeto sa jako dobrom temom a koja je govorila o tome kako mi radimo i djelujemo a nismo ponekad svjesni tko zapravo upravlja trenutnim postupcima i odlukama.Naravno da je to naš ISUS, i to je pokazao u nebrojeno slučajeva.Upijali smo te riječi kao žedni vode i već tada se vidjelo da će sve nadalje biti puno emocija i suza u očima svih nas jer smo se našli svi u toj propovijedi našega dragog duhovnika.Po završetku slavlja svi su preselili u nekoliko kilometara udaljen samostan sestara Karmeličanki(zatvorenog reda)sa kojima smo se družili i razgovarali punih sat vremena,bilo je zaista emotivno i lijepo.Nekoliko mladih osoba je komentiralo:mama ja bi željela biti na ovakvom mjestu,ovdje je prelijepo,uz odgovor kčeri možda……….. !
Zapala su mi za oko jedna kolica u kojima je sjedila jedna žena kojoj sam prišao rekao:Hvaljen Isus dobro nam došli,uz opasku,lijepo izgledate,a ona je onako pomalo tužno rekla:Igore nije izgled važan i kako izgledam, nego kako se osjećam, na što sam ja rekao da sam i mislio upravo to i toga trenutka njene oči dobijaju neki drugi sjaj što se i pokazalo kroz njenu priču i poneki osmjeh tijekom dana.Obečao sam si tada,vidjeti čemo se opet draga ženo i podjeliti trenutke u razgovoru i molitvi,no do tada ju ostavljam onoj koja brine svkoga dana i bude sa njom.
Vrativši se sa slikom rešetaka i prelijepih sestara komentari su bili koliko žrtve sestre daju i to sve sa ljubavlju i veseljem našem Isusu,a onda smo  tražili i sebe u tom vrtu ljubavi našavši svako neki kutak beskrajnog Božjeg vrta.
Objed je započeo šalama na račun kuhara koji je sve otrpio i pozvao pomočnike da pomognu djeliti čobanac.Kako je lijepo bilo vidjeti red i ljude koji strpljivo na suncu čekaju svoju porciju,kako su nasmijani i neguraju se preko reda, tada sam pomislio, Bože hvala ti na  tim prekrasnim ljudima koji možda imaju i svojih nedača i potreba, a ovako skrušeno stoje u redu i tada sam još jednom shvatio u dubini srca, nemoramo se bojati ničega jer ovi ljudi su spremni dati sebe u svakom pogledu služeći onome koji ih treba. Nagrada koju kuhar nije tražio stigla je od dječice koja su komentirala da je sve jako ukusno i njihov veseli smjeh je začinio i ovaj dio dana.
Nakon objeda je bio odmor u prekrasnoj atmosferi gdje su se svi pomalo izmješali i razmjenjivali iskustva i misli iz svojih mjesta i župa, što je potrajalo do  15 sati , a onda dolazi najljepši dio dana u vidu početka klanjanja i molitve krunice Milosrdnog Isusa. Duhovnik Marin nam je donio Isusa u presvetoj hostiji te izložio presveto pred svima nama. Milosti koje su nam udjeljene u  vrijeme klanjanja nemožemo opisati jer to je u svakom od nas, ali lica i suze koje su tekle govorile su sve.
Završne riječi koje nam je uputio vlč.Marin bile su obvezujuće i za iduću godinu jer jednostavno nakon tri godine ovakvih susreta budi se želja da svi dođemo ovdje i provedemo jedan dan sa Isusom na ovom mjestu. Kada sam se išao zahvaliti za sve našem Marinu znao sam da riječi koje sam izgovarao nisu moje nego svih nas jer svi smo u glas zapjevali i na kraju rekli: “ISUSE HVALA TI” i neka se ori do neba ova pjesma na svim mjestima svijeta.
Oko 17 sati razišli smo se svojim kućama iako puno nas nije htjelo da ovaj dan završi, uz pozdrav vidimo se opet ISUSE ovdje na ovom mjestu u još većem broju i kako smo se dogovorili, možda i prije, dovesti neke od potrebitih te snjima podjeliti ovo što smo mi osjetili napijajući se sa izvora ISUSOVE LJUBAVI…………..

 


Bizovac,16.lipnja 2013g.

 

Igor (kuhar)

Možda Vam se sviđa i ovo:

Mjesečno druženje Vinkovske Obitelji u Splitu

Mjesečno druženje Vinkovske Obitelji u Splitu

I u novoj godini Vinkovska obitelj Splita nastavlja mjesečne susrete u našoj kapeli. Tako smo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *