16. studenoga 2022.

Poslije mjeseci i godina pandemije i korona virusa opet je u kapeli sestara milosrdnica u Splitu bilo druženje za bolesne, starije i osobe s invaliditetom. Susrete već niz godina organizira Konferencija sv. Duje u suradnji sa sestrama milosrdnicama. I Marijanska vinkovska mladež se pridruži kad  joj to bude moguće.

Uz molitvu krunice i priliku za ispovijed pripremali smo se za misno slavlje koje je predslavio duhovnik Konferencije don Ante Mateljan. Osvježio nam je sjećanje na papu Benedikta XVI promišljajući pred nama sedam koraka o kojima je govorio Papa, a koji nas vode do zajedništva s Bogom.

1. Pristupiti. Za put k Bogu treba hrabrosti. Osloboditi se, otvoriti u sebi prostor Boga i tako zakoračiti ljudima ususret. A to često zna jako puno koštati.
2. Poslušati. Otvoriti svoje uši Riječi Božjoj – Isusu Kristu i onoj riječi koja nam je navještena u zajednici vjere! Otvoriti uši ne da bi kroz jedno uđe a drugo iziđe, nego da kroz uši dođe do samoga srca.
3. Priznati. A svako priznanje je poniženje. Skrušenje. Priznati istinu – Božju istinu i istinu o sebi samome. To uključuje i priznanje krivnje, grijeha. Najprije sebi, a zatim Bogu. Nema koristi priznavati Bogu i drugome, ako se najprije ne prizna samome sebi.
4. Primijetiti. Ili – početi primjećivati, osim sebe – i druge. Primijetiti dobrotu i ljepotu, istinitost i blagoslov. Kad čovjek počne pravo primjećivati život više ne prolazi pored njega kao nešto beznačajno. I ljudi postaju važni. Tako se rađa jasnoća uvida u stanje, svoje i drugih. I u potrebe.
5. Pokrenuti se. Ne gurati pred sobom druge, pa i samoga Boga, nego pokrenuti sebe. Odnosno – trgnuti se. A to nije lako. Svatko bi najradije ostao u onom stanjuu kojem se nalazi. Zato je nužno da nas netko (a pogotovo Bog) prodrma, gurne.
6. Primiti. Svako primanje čini nas blagoslovljenima, zahvalnima, radosnima, dobrohotnima. Bog daje. Uvijek daj. Mi najprije primamo, i samo od primljenog blagoslova možemo drugima dijeliti. Tko ne zna primati, ne zna ni darivati. Tko ne zna darivati, ne zna ni zahvaljivati, ni blagoslivljati.
7. Poći. Uvijek valja polaziti. Polazimo u mislima do onih do kojih nam je stalo i za koje molimo, polazimo tjelesno do onih koji su nas potrebni. Na bilo koji i na svaki način. Isus ponavlja: Idite! Anđeli na dan uzašašća vele: Ljudi, što stojite i gledate u nebo? Isus veli: Ja vas šaljem! Istina, kao janjce među vukove, ali valja poći.

A na kojem sam putu, na kojem sam koraku ja? Don Ante nam je ostavio domaći rad promišljanja i preispitivanja vlastitih koraka na putu prema Isusu Kristu.

Poslije mise se nastavilo druženje u razmjeni duhovnih i tjelesnih „krepkih kolačića“.

smg