Kršćani su nakon ljudske zajednice najveća zajednica na svijetu, broji preko dvije milijarde članova. Zovemo se kršćani jer smo kršteni i jer smo Kristovi. Možemo raspravljati i ne slagati se je li važnije prvo ili drugo ali činjenica da nosimo isto ime mnogo govori i na mnogo toga  nas obvezuje. Krštenjem smo se upisali u istu školu u koju idemo cijeli život, a svi imamo istog učitelja-Isusa. On nam je još za života  preko svojih odabranih učenika dao više domaćih zadaća.  Jedna od njih je da budemo jedno.

Ta zadaća je trajna a nakon svih povijesnih podjela među nama ona je sve aktualnija. Ostali smo u istoj Isusovoj školi, ali ne i u istom razredu. Sada tri različita razreda, s velikom razlikom u broju učenika, nastavljaju na istim temeljima pohađati iste predmete i slijediti istoga Učitelja. Učionice ukrašavaju različitim ukrasima, u nastavi se služe različitim metodama i sredstvima i svatko misli da su njegove najbolje. Često jedni drugima zamjeraju što neke lekcije uče drugačije ili optužuju druge razrede da uče pogrešno jer po njima je Učitelj htio da bude tako kako oni misle ili su tako shvatili, a ne onako kako se uči i shvaća u druga dva razreda. A Učitelj se sigurno smije i žalosti zbog situacije u njegovoj školi i zbog ponašanja u razredima i sigurno nam ne bi dao izvrstan iz vladanja.

Kao da čujem Učitelja koji nam ne zamjera na stvorenim razlikama  u načinu razmišljanja, kulturi, obredima, molitvama, broju sakramenata… On nas nije ni pozvao na jednakost u svemu nego nas je pozvao na jedinstvo ( usp. Iv 17,21 ). Jedinstvo zadržava različitosti jer one doprinose bogatstvu svih kršćana ukoliko su spremni vidjeti to bogatstvo i kod drugih i drugačijih. Jednakost shvaćena kao nužnost da svi budu, misle, rade, slave i vjeruju kao ja ili mi u našoj kršćanskoj zajednici danas nije moguća ni potrebna, a s takvom jednakošću ni Učitelj, mislim, ne bi bio sretan.

Učitelj želi jedinstvo Duha i Ljubavi. Želi da smo bliži Njemu, pa ćemo biti bliži jedni drugima. Želi da budemo poput prvih kršćana za koje su govorili: to su oni koji se ljube. Koji se ljube cijelu godinu, a ne samo u jednom godišnje u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana; koji prepoznaju ono lijepo i dobro kod drugih kršćanskih zajednica i to lijepo i dobro cijene, raduju mu se, prihvaćaju i mole da ga bude više. Oni koji se natječu u poticajima za jedinstvo i odazivaju se na takve poticaje iz redova drugih kršćanskih zajednica; koji u svojim zajednicama mole za obraćenje svoga srca i srca svih kršćana, a ne obraćenje vraćanjem u jedan kršćanski tor ili očekivanjem da se oni drugi promijene i poprave.

Jedinstvo nas poziva da se pripadnici svih kršćanskih Crkava i zajednica bolje upoznamo i da jedni drugima svjedočimo o čudesnim djelima Gospodnjim. Djela Gospodnja lakše ćemo svjedočiti u očima svijeta kad oni vide kako je naše zajedništvo moguće ne samo na riječima i u molitvi nego i u konkretnom vjerničkom životu i djelovanju. Tada ćemo drugima koji još nisu upisani u Kristovu školu, biti izazov da nam se približe, upoznaju nas i zažele biti poput nas: Isusovi učenici koji se ljube!

Miroslav Radić, Rijeka