U subotu, 21. rujna, u devetnici svetkovine svetog Vinka Paulskoga, kod otaca lazarista u zagrebačkom Gornjem Vrapču, održan je Nacionalni susret članova vinkovske obitelji iz Hrvatske, a pridružile su se i naše sestre iz Bosne i Hercegovine.

Susret je započeo pjesmom svetome Vinku i pozdravnim govorom p. Filipa Vicića, poglavara zajednice lazarista u Hrvatskoj. Potom je predavanje Izazovi služenja siromasima danas održao p. Stanko Gerjolj, slovenski lazarist, psiholog i pedagog. U svom predavanju, na primjerima biblijskih likova i primjerima iz svoga bogatog pedagoškog iskustva, predstavio je različite tipove osobnosti i istaknuo da poznajući dobro sebe, možemo pomoći onima kojima je naša pomoć potrebna.

Poslije predavanja i rasprave p. Gerjolj predslavio je svetu misu u crkvi svete Barbare, a u koncelebraciji su bili p. Vicić i vlč. Josip Homjak, župnik iz Nove Kapele. Pjevanje je animirao zbor naših sestara iz Kuće matice

Nadovezavši se na čitanje iz Evanđelja po Mateju, p. Gerjolj se u svojoj propovijedi usmjerio na motiv susreta. Susret po njemu stoji na početku svijeta i spasenja. U susretu Adama s Bogom koji mu je udahnuo život Adam se prepoznao čovjekom i bio je sposoban za odnose. „Susretom se Bog rodio kao čovjek i spasitelj. Krist se rodio susretom, otvorenošću srca Marijina bilo je moguće da Bog dođe među nas i uvijek kad sretnemo jedni druge s tom otvorenošću, onda se u našim odnosima i u našim srcima rađa Bog.“

Propovjednik ističe da susret mijenja život, daje mu novi smjer i otvara drugačiji pogled na život: „Znamo da jedan susret može dovesti do braka, jedan susret može dovesti do poziva. Jedan susret, dakle, mijenja moj životni put. I taj put će biti bolji ako taj susret uklju

čuje i otvorenost da se u svakom susretu može prepoznati i Božja volja i Bog među nama. Susret mi otvara nov i sasvim drugačiji pogled na svijet. Ako susret ne mijenja moj životni smjer, onda to nije susret jer me ne obogaćuje. Susret, isto tako, nije simbioza, nego je promjena. Susretom prepoznajem drugoga kao drugačijega i to ne znači da ja moram postati on ili on ja, nego nas susret obogaćuje ako svatko može ostati ono što jest. Matej je i dalje nosio sa sobom svoju prošlost, a susret ga je promijenio tako da prošlost nije negirao, nego je postao drugi čovjek, drugačiji čovjek, Isusov učenik.“

P. Stanko naglašava da naš susret s drugima poziva da se manje bavimo sobom, da iziđemo iz sebe i u središte svoga života postavimo drugoga jer ako se previše bavimo sobom, onda se zatvaramo. Ističe dalje da susret nadilazi matematičku logiku: „Ako nekoga susretnem i uzradujem se, onda osjećam da je taj susret više od nas dvoje. Gdje uključim Boga isto je 1+1=3. Susret je dinamika uvijek između blizine i distance jer je u jednu ruku obveza, a u drugu ruku nešto što me oslobađa jer je u svakom susretu i ljubav. Susreti omogućavaju da sam ja više nego samo ja. Da smo mi više nego samo mi. Susreti omogućavaju da je cjelina više nego zbroj pojedinih dijelova.“

Na kraju zaključuje da takav susret prepoznajemo i kod sv. Lujze i kod sv. Vinka. Njihov međusobni susret promijenio je njihove živote. „Sestre i braćo, ako otvoreni susrećemo jedni druge, da otvorenošću dozvolimo da Bog živi u nama, onda će taj susret ili svaki susret imati bolju perspektivu nego što možemo zamisliti.“

Poslije svete mise nastavljeno je druženje uz zajednički objed i razmjenu iskustava. Na kraju je naša časna majka M. Jelena Ikić svima zahvalila na dolasku i izrazila nadu da će se ovakvi susret nastaviti i osnažiti suradnju među svim granama vinkovske obitelji u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj danas djeluje osam grana velike vinkovske obitelji, a na ovom Nacionalnom susretu okupili su se članovi Misijske družbe (lazaristi), družbe Kćeri kršćanske ljubavi, Družbe sestara milosrdnica, družbe Marijinih sestara Čudotvorne medaljice, Udruge svetog Vinka i Marijanske vinkovske mladeži.

 

IZVOR: Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb