Dragi članovi i članice Udruge sv. Vinka, draga braćo i sestre!
Vrijeme u kojem živimo je vrlo nemirno i puno nesigurnosti. Pojava koronavirusa paralizira svijet i izaziva strah. Čovjek se najviše boji smrti, i iz straha da ne umre postupa onako kako ne valja, griješi: misli samo na sebe, na svoju korist, sigurnost i ugodu, želi biti gospodar svega, sve si priuštiti. Možda nas je ova zaraza pohodila upravo zato da bismo počeli drugačije razmišljati ponašati se – da bismo odijeliti dragocjeno od onoga što malo vrijedi.
Evanđelje nam prikazuje Isusa kao onog koji pod svojom vlašću ima sve prirodne zakone. Sam je o sebi rekao da je Put, Istina i Život. On je Početak i Svršetak svega. Sve je radi njega stvoreno i po njemu postoji. U ovom nemirnom vremenu on nas uči hodati po vodi. Voda je za Izraelca simbol opasnosti, pogibelji. Sjetimo se učenika u vrijeme oluje na Genezaretskom jezeru. Petar, vidjevši kako Isus ide po vodi, traži da dođe k njemu hodajući po vodi. I krenu, ali se poplaši vidjevši silan vjetar i valove te počne tonuti. Isus brzo pruži ruku i spasi ga.
I nas Isus poziva da uđemo u nemir ovoga svijeta. Nemir može predstavljati ovaj virus kojim su mnogi zaraženi i od čijih posljedica su mnogi umrli. Nemir stvaraju i gubitak posla, strah za roditelje hoće li preživjeti epidemiju, nesređeni odnosi među nama. Svaki je od nas u nekom vihoru, u nemiru srca, pameti, duše. Isus mirno gleda što nam se događa i govori: Mene gledaj, u mene gledaj s pouzdanjem, ne u okolnosti. Neće ti se dogoditi ništa loše. Sa mnom si siguran da nećeš potonuti.
Vrijeme korizme snažno nas poziva na povratak Bogu svim srcem. Pred njim smijemo slobodno izlijevati svoju molitvu, reći mu koji nas vihor sada zahvaća, kako ga doživljavamo. Isus nas može naučiti hodati po vodi s potpunim pouzdanjem u Njegovu milost i snagu. Neka nas prožima punom sviješću da smo svakog trenutka u njemu i da je naš život potpuno usidren u Njemu po svetom krštenju. Isus je prihvatio strašnu muku samo da bi nas spasio i kao Pobjednik nam Smrću slavno je uskrsnuo.
Staro je nestalo, nastaje nešto novo i ne znamo što nas čeka, ali smo u Njegovim rukama. Budimo poput djeteta u krilu majke, posve smireni. Tako i prihvaćajmo svaki dan. Sve,naime, prolazi, a Bog ostaje.
Draga braćo i sestre, Vama, Vašim svećenicima, podupirateljima i Vašim obiteljima želim sretan i Blagoslovljen Uskrs!
Dario Grbac, duhovnik
U Novigradu na Dobri, 30. ožujka 2020.