Vrijednost svake dobre riječi, svakog dobrog čina, sve je veća.
Jer u javnosti sve više prostora zauzimaju ružni sadržaji, pa za ljepotu ostaje sve manje prostora.
Ružnoća potiskuje ljepotu.
Isto tako, u ljudska se srca, osobito u dječja srca, slijeva sve više zla.
U njima je sve manje prostora za dobrotu. Tako se ubija ljudska, dječja duša.
I dok one koji ubijaju tijelo, kažnjavaju na različite načine, ubijanje duše gotovo redovito ostaje nekažnjeno.
Kao da je nekome stalo da u ljudima, u svijetu, bude što manje duše.
Zbog toga su svaka ljepota i svaka dobrota, i u posve osobnom životu, i ona za koju se čini da ne dotiče javnost, i ona koja se čini gotovo neprimjetnom, neutjecajnom, sve dragocjenija.
Po tome se mjera ljudskosti sve više očituje u nastojanju da čovjek, svime što živi, u svijet unosi ljepotu i dobrotu.
I da pritom ne pita kakvu će i koliku cijenu zbog toga trebati platiti.
S. Lice
***
Oni žive i rade za ljude koji su imali manje sreće.
Oni ne broje sate, i njihova ljubav prema ljudima
veća je od njihove težnje za novcem i posjedovanjem.
Oni im pružaju ruke i nude svoje prijateljstvo.
Oni čiste sobe i pokrivaju stol.
S osamljenima idu u šetnju.
Brinu se za radna mjesta.
Idu u zatvore.
Brinu se za topao stan.
Miluju i popravljaju.
Kad njih ne bi bilo, mnogi ne bi imali stola, ležaja,
pomoći ni prijateljstva.
Mnoga bi srca umrla od hladnoće.
Oni su anđeli na zemlji.
P. Bosmans