SSVP HR Udruga sv.Vinka Paulskog u RH
Dana 18. 03. 2016g.u jutarnjim satima krenula je jedna mala skupina ljudi u susret Gospi u nama milo Međugorje. Naš Ivan i supruga mu Marija zaželjeli su jednu nadasve plemenitu želju koja je jednostavno glasila ovako, Igore povedi nekoliko potrebitih ljudi sa sobom u Međugorje a mi ćemo biti domaćini od Osijeka do mjesta gdje svaka suza ima smisla, a to je mjesto gdje nam je Gospa pokazala smisao života i vjere.
I tako su naši „gospodari“ na ovom putovanju Željka i Stipan, Kristina i Stijepo te Zvonko ukrcavši se zajedno sa Ivanom i sa mnom krenuli na putovanje koje će zasigurno pamtiti svi. Ivan je zasjeo za volan kombija i uz molitvu smo krenuli. Vrijeme nam je išlo na ruku jer je sunce već od jutra grijalo Slavoniju, a poslije i Bosnu. Granica i prelijepi obronci planina su nam prošli brzo tako da smo uz objed i pokoju sliku nastavili prema odredištu. Prva od destinacija nas je primila u samom srcu Kupresa, a to je velebna crkva Presvete Obitelji Marijine koju su naši dragi prijatelji prvi puta imali priliku vidjeti. Pomolivši se nastavili smo dalje ne bili stigli na svetu misu u Tihaljinu. Stigavši do još jedne prekrasne crkve svetog Ilije iako nismo stigli na misu napili smo se duhom koja zrači u toj crkvi. Prelijepa Gospa kao da je živa, sveti Ilija kao da čuva sve oko sebe, a sveti Antun poziva sve da dođemo i poklonimo se Isusu. Jednostavno nas je obuzeo osjećaj da smo ušli u jednu oreolu milosti i tako smo se i osjećali.
Naš domaćin Ivan nas je sretno doveo do svoje kuće u malom selu naziva kao i njegovo prezime Mlinarevići gdje smo nas sedmero pronašli svako svoj kutak za odmor.
Subota je uz jutarnju molitvu i doručak započela pripremama za kuhanje Slavonskog čobanca jer je Ivan htio pokazati svojim prijateljima iz sela kakav je to specijalitet kod nas u Slavoniji. Kuhar Igor je svario sve u kotliću i svi su zadovoljni ukusom ( ne ljutim ) rekli da je odlično, ali im je i jasno zašto imamo pokoji kilogram viška. Dočekavši dva sata krenuli smo put Međugorja koje je na pola sta vožnje od Ivanove kuće, ali Ivan je i na tom putu pokazao zavidnu sposobnost vođenja hodočasnika pokazavši nam predivne slapove na Kočuši gdje rijeka Tihaljina pravi rijetko viđene prirodne ljepote.
I onda toliko željeno Međugorje i odlazak na Podbrdo gdje se Gospa ukazala tadašnjoj dječici. Penjanje svakoga od nas je bilo put u mislima i molitvama prema svakoj želji koju će Gospa ispuniti. Svi su u glas kada smo se spustili nazad rekli da im nije bilo teško penjati se, iako su itekako načeta zdravlja njih većina. Svjedoci smo po ko zna koji put da Gospi nije teško ispuniti svaku molitvu nas ljudi.
Popodnevna ispovijed koja je trajala sve do većeg djela misnog slavlja ipak je završila do svete pričesti tako da smo nahranjeni krenuli punih srdaca na počinak kući u Mlinareviće.
Nedjeljno jutro je proteklo u pripremama za svetu misu Cvjetnicu u Tihaljini na koju smo stigli nakon opet prekrasnog kratkog izleta u Peć Mline gdje smo bili svjedocima prirode i povjesti vodenica tog mjesta. Misa je predvođena župnikom Župe Tihaljina zaista protekla u duhu završetka Korizme i ulaska u Veliki tjedan.
Napijeni milošću i završetkom mise krenuli smo put naših kuća i prolaženja kroz suncem okupanih planina Bosne i Hercegovine pomalo žaleći što je prošlo sve tako brzo, no naš Ivan nije imao namjeru nas odvesti ravno kućama nego je skrenuvši sa puta prema Osijeku dovezao naš kombi pred Restoran i Piceriju svoga sina Ivice. To je na kraju bila zajednička večera prijatelja i naših domaćina, supruge Katarine koja nam je pripremila izvrsne pice i osvježenja za koje se pobrinuo njen suprug Ivica.
Ispraćajem mladih domaćina smo krenuli svojim kućama uz obećanje da ovo nije zadnji susret svih nas te da će mo se svakako sresti kod bilo koga od nas.
I stoga hvala vam Ivane i Marijo na srcima i ljubavi koje ste dali organiziravši ovako lijepo hodočašće za one kojima je to bilo po prvi ili drugi put. Neka blagdan Uskrsa bude u vašim i našim obiteljima sretan i blagoslovljen.
Igor Pranić
