U petak 26.5.2017. točno u 16 sati ispred muzeja Mimara u Zagrebu krenuli smo na hodočašće na grob blažene Marte Wiecke, udobnim malim autobusom, za 20 osoba, a prilično luksuznog-izdanja… što mi je tada bilo neobično, ali pomalo otkrivam simboliku. Stigli smo na odredište 27. svibnja, kasnije nego što smo planirali. Put je bio dug i donekle mukotrpan: granice, vrlo loše ceste,vozači koji su morali voziti puno sporije nego što su htjeli, često u slalomu da bi izbjegli rupe, krava koja je najedanput polako prešla preko ceste, prostrani pejzaž i predivna priroda…
Stigli smo u zadnji čas, izašli iz busa, krenuli prema krivoj crkvi, a kada smo stigli u pravu, priključili smo se misi, koja je već bila počela. Osjećaj jedinstva je osjetljivo prisutan: cijela Vinkovska obitelj, Sestre milosrdnice, Sestre Božanske ljubavi, Marijine sestre od čudotvorne medaljice, članovi Udruge svetog Vinka, Marijanska vinkovska mladež, Udruga Depaul i dr. I to ne samo iz Ukrajine i Poljske, otkuda je bl. Marta rodom, nego i iz cijele Europe i svijeta. Katolici, grkokatolici, pravoslavci, nevjernici- koje je bl. Marta tijekom svoga života bez razlike služila i pomagala, a koji se sada njoj obraćaju za pomoć. Biblijska čitanja„neka budu jedno kao što smo ja i ti Oče jedno“ bila su dio vapaja Božjeg naroda za dobrotu i ljubav u današnjem svijetu.
Prisutnost najmanjih, naših gospodara, kako bi rekao sveti Vinko, bila je vidljiva od trenutka našeg dolaska u Snijatin. Pored crkve nalazi se dom za mladiće sa intelektualnim poteškoćama. Naše članice, Ruža i Vesela, donijele su kekse i bombone i dijelile ih njima, tako da naš boravak u Snjijatinu nije prošao bez konkretnog djela, otvorene i ispružene ruke.
Poslijepodne smo sudjelovali na radionicama o beskućništvu koje su održane u školi. Nismo razumjeli raspravu, ali smo vidjeli da radimo na istom polju i susrećemo slične izazove i poteškoće.
Slijedila je procesija do groblja, što je bio vrhunac dana, kao što je bilo i kada smo nedavno sa Vinkovskom Obitelji hodočastili u Gospić na grob sestre Žarke Ivasić.
U nedjelu ujutro, za sudjelovanje na svečanoj misi prije povratka, dobili smo prijevoz od hotela do crkve: 50-ak kilometara: lokalni,skromni, istrošeni autobus, koji međutim vozi, sa starim vozačem koji zna svaku rupu na cesti i s ljubavlju nas vozi do odredišta, bira glazbu…Sestra Veronika, glavna organizatorica ovog hodočašća, dok ga promatra mi šapće: „ S njim bih se mogla voziti do nakraj svijeta…“
„Dostignut je cilj hodočašća: polako se oslobađamo svojih navezanosti“, pomislila sam.
Katelijn Radić
HODOČAŠĆE VINKOVSKE OBITELJI U SNIATYN
Na poziv vrhovnog poglavara Misijske družbe o. Tomaža Mavriča, sestre naše Družbe (iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine) predvođene s. Miroslavom Bradica, vrhovnom glavaricom, sudjelovale su od 27. do 28. svibnja 2017. na 8. hodočašću na grob bl. Marte Wiecke u Sniatyinu, Ukrajina. Poziv o. Mavriča obuhvatio je i cijelu Vinkovsku obitelj u Hrvatskoj te su stoga sudjelovale i druge grane Vinkovske obitelji: Marijine sestre, Udruga svetog Vinka Paulskog, Marijanska vinkovska mladež. Uz to, ovaj događaj okupio je i članove vinkovskih obitelji iz obližnjih država Slovenije, Slovačke, Poljske, ali i ostalih zemalja svijeta. Osobitost ovog hodočašća bila je proslava 400. obljetnice vinkovske karizme, te je stoga ovaj događaj bio od velike važnosti za Vinkovsku obitelj u Ukrajini. Ovogodišnje hodočašće, koje se organizira uz spomendan Marte Wiecke 30. svibnja, bilo je osobito jer je njime dovršeno dvogodišnje “hodočašće” relikvija bl. Marte koje su putovale cijelom Ukrajinom. Program hodočašća u Sniatynu obuhvaćao je molitvene sadržaje, euharistijska slavlja, svečanu procesiju od crkve do groba bl. Marte, te radionice s vinkovskim sadržajima te prilikom za dijeljenje iskustava življenja vinkovske karizme. Marta Wiecka rođena je 1874. u mjestu Nowy Wiec u Poljskoj. Bila je treće od trinaestero djece. U osamnaestoj godini pridružila se Kćerima kršćanske ljubavi u Krakovu. Kao bolničarka služila je bolesnicima u Lavovu, Podhaytsi, Bochniji i Sniatynu (1902. – 1904.). Dok je bila u Sniatynu sestra Marta dragovoljno je preuzela dužnost služenja bolesnicima oboljelim od tifusa umjesto mladog oca obitelji. Razboljela se i umrla 30. svibnja 1904. godine u tridesetoj godini života. Marta Wiecka bila je kći kršćanske ljubavi koja je svoj život žrtvovala iz ljubavi prema bližnjemu. Pokopana je na groblju u Snyatynu, a od vremena njene smrti do danas njezin je grob bio mjesto koje su pohađali katolici, grkokatolici, pravoslavni vjernici, a i oni koji se smatraju nevjernicima.
Vinkovska Obitelj