HODITI S ISUSOM KRIŽNIM PUTOM

Korak po korak po trsatskom brijegu hodam polako od postaje do postaje križnoga puta i pokušavam se uživjeti u scene pojedinih postaja. Za razliku od Isusovih umornih i izranjenih nogu, moje noge su zdrave i odmorne. On je taj put križa prošao i za nas kako bi nam olakšao nositi naše životne križeve. Svaki teret podijeljen lakše je nositi.

Ranjeno srce Isusovo, iz kojeg je potekla krv i voda, dodirnulo je moje srce i napojilo ga vodom života. Isusove ruke su izranjene i otežale, a moje ruke se pružaju i otvorene su jer je Isus prije mene otvorio svoje ruke. Sada i moje ruke mogu blagoslivljati, milovati, njegovati, grliti i darivati poput Isusovih ruku.

Isus ne želi naš plač i poručuje nam da ne plačemo za njim, nego da oplakujemo svoje grijehe, propuste i udaljenosti od njega. Molim te Isuse izbriši svojom milošću sve udaljenosti od tebe koje sam stvorio svojim egoizmom, grijesima, neposluhom, strahovima, propustima. Pomogni mi da se u cijelome meni nastani sve ono što će me približiti tebi a to je ljubav prema svakom čovjeku i svemu stvorenom, to su blagoslovi i molitve duboke i ustrajne.

Mnogi se raduju tvojim padovima ali tko se raduje tuđem padu i sam će kad-tad pasti. Isuse, ti si pao i za mene da moj pad bude lakši, kraći i da manje boli. Ti si pao da se ja mogu lakše podići. Želim ti pomoći Isuse da tvoj pad ne traje dugo, ne želim te svojim grijesima zadržavati na zemlji. Ti pomažeš svima, zaslužuju li to ili ne, tvoje misli i djela nisu kao naša. Ti gledaš očima Neba, a Nebo uvijek prašta i ljubi. Kad ljubimo nikad nismo na gubitku nego uvijek na dobitku.

Na desetoj postaji su ti čak skinuli odjeću, potpuno te ponizili, ali tako si za okupljene postao ogledalo u kojem su vidjeli svoju golotinju, sve ono čega se trebaju sramiti i što dobro skrivaju od sebe i drugih. Vidjeli su ne samo golotinju tijela nego i golotinju duše koja se teže sakriva. Ona se vidi na licu, otkriva u govoru, pokazuje u djelovanju. Sve negativno je golotinja, svaka mržnja, laž, nemoral, psovka…

Podne je, ti na križu visiš kao u ona davna vremena, razapet, odbačen, ostavljen, izmučen, pribijen, ubijen, samo su tvoja majka, slomljena od boli, i ljubljeni učenik Ivan pod križem. Ne želim vjerovati da ćeš ostati na križu i da tvojim razapinjanjem i smrću sve završava. Božji plan nije bio da njegov sin ostane na križu. Isusovo uskrsnuće je nezamislivi i neopisivi dar nama koji smo njegovi duhovni sinovi i kćeri. Budimo ustrajni svjedoci i glasnici Kristovog i našeg dolazećeg Uskrsa.

Miroslav Radić, Rijeka

 

 

Možda Vam se sviđa i ovo:

(DO)ŽIVIMO RADOST BOŽIĆA