Naslovnica / Bl. Frederik Ozanam / Blagdan bl. Frederika Ozanama 08. rujna

Blagdan bl. Frederika Ozanama 08. rujna

Draga braćo i sestre!

Blizu je blagdan bl. Frederika Ozanama, ustanovitelja Udruge sv. Vinka Paulskog u Parizu. Kao svakom pravom Isusovom učeniku zacijelo je i njemu stalo do jedinstva u Crkvi, a onda i u Udruzi koja je raširena po svijetu. Smatrao sam da je dobro poslušati katehezu pape Franje koju je održao na općoj audijenciji srijedom, 25. rujna 2013. godine. Govorio je o Crkvi koja je jedna, sveta, katolička i apostolska. Evo što je rekao o Crkvi koja je jedna:

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Vjerovanju molimo „Vjerujem… u jednu…Crkvu“ čime ispovijedamo da je Crkva jedna i da je ta Crkva sama u sebi jedinstvo. Ali ako pogledamo Katoličku Crkvu u svijetu, otkrivamo da ona obuhvaća gotovo tri tisuće biskupija rasutih po svim kontinentima: toliki jezici, tolike kulture! Tu su biskupi iz toliko različitih kultura, iz tolikih zemalja… biskup iz Sri Lanke, biskup iz Južne Afrike, biskup iz Indije… Latinske Amerike. A ipak bezbroj katoličkih zajednica tvore jedinstvo. Kako je to moguće?

  1. Sažet odgovor na to pitanje nalazimo u Katekizmu Katoličke Crkve gdje se kaže: Katolička Crkva rasuta u svijetu „ima jednu vjeru, jedan sakramentalni život, jedno apostolsko nasljeđe, jednu zajedničku nadu, istu ljubav (br. 161). To je lijepa definicija, zar ne? Jasna! Dobro nas usmjerava. Jedinstvo u vjeri, nadi, ljubavi, jedinstvo u sakramentima, u otajstvu: to su kao stupovi na kojima leži i koji drže zajedno jedno veliko zdanje Crkve. Gdjegod pošli i u najmanju župu, u najzabačeniji dio ovog svijeta, tamo je jedna Crkva: tu smo u svojoj kući, u obitelji, među braćom i sestrama. I to je veliki Božji dar! Crkva je jedna za sve. Ne postoji jedna Crkva za Europljane, jedna za Afrikance, jedna za Amerikance, jedna za Azijce, jedna za one koji žive u Oceaniji, ne,ona je posvuda ista. To je isto kao u obitelji: mogu članovi obitelji biti daleko, rasuti svijetom, ali duboke veze koje povezuju sve članove ostaju uvijek čvrste bez obzira na udaljenost. Tu mislim na iskustvo Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru: u tome nepreglednom mnoštvu mladih na plaži Copacabana moglo se čuti mnoge jezike, vidjeti međusobno vrlo različite osobe, susresti razne kulture, a ipak je postojalo duboko jedinstvo, tvorilo se jednu Crkvu, vladalo je jedinstvo i to se osjećalo. Zapitajmo se svi: osjećam li to jedinstvo kao katolik? Živim li to jedinstvo? Ili me to ne zanima jer sam zatvoren u svoju malu skupinu ili u sebe samog? Jesam li od onih koji „privatiziraju“ Crkvu za vlastitu skupinu, vlastiti narod, vlastite prijatelje? Žalosno je vidjeti jednu privatiziranu Crkvu zbog tog egoizma i tog pomanjkanja vjere, zar ne!? Žalosno! Kada čujem da toliki kršćani u svijetu trpe, jesam li ravnodušan ili mi je kao da trpi netko iz obitelji? Kada razmišljam ili doznam da su toliki kršćani progonjeni ili daju život za svoju vjeru, dirne li me to u srce ili to ne dopire do mene? Jesam li otvoren onom bratu ili onoj sestri iz obitelji, koji polažu život za Isusa Krista? Molimo li jedni za druge? Koliki od vas mole za kršćane koji su progonjeni? Koliki? Neka svatko odgovori u svom srcu: „Molim li za tog brata, za tu sestru, koji su u nevolji samo zato jer ispovijedaju i brane svoju vjeru?“. Važno je izdići pogled iznad vlastite ograde, osjećati s Crkvom, jednom Božjom obitelji!
  2. Učinimo drugi korak i zapitajmo se: postoje li rane koje se nanose tome jedinstvu? Možemo li povrijediti to jedinstvo? Na žalost, vidimo da na povijesnom putu, također, danas ne živimo uvijek jedinstvo. Ponekad se javljaju nerazumijevanja, sukobi, napetosti, podjele, koje ranjavaju to jedinstvo i tada Crkva nema lice koje bismo htjeli, ne očituje ljubav, ono što želi Bog. Mi smo ti koji stvaraju razdor! I ako pogledamo podjele koje još uvijek vladaju među kršćanima, katolicima, pravoslavnima, protestantima… osjećamo koliko je teško to jedinstvo učiniti vidljivim. Bog nam daje jedinstvo, ali je nama često teško živjeti to jedinstvo. Treba se truditi, graditi zajedništvo, učiti se zajedništvu, nadići nerazumijevanja i podjele,polazeći od obitelji, od crkvenih stvarnosti, u ekumenskom dijalogu. Naš svijet treba jedinstvo. Ovo je doba u kojem svi trebamo jedinstvo, u kojem svi trebamo pomirenje, zajedništvo, a Crkva je dom zajedništva. Sveti je Pavao govorio kršćanima u Efezu: „Zaklinjem vas, dakle, ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!“ (4,1-3). Poniznost, blagost, velikodušnost, ljubav radi očuvanja jedinstva! To, to su putovi, to su pravi putovi Crkve. Čujmo ih još jednom. Poniznost – protiv ispraznosti, protiv oholosti – poniznost, blagost, velikodušnost, ljubav radi očuvanja jedinstva. I nastavlja Pavao:jedno tijelo, Kristovo koje primamo u euharistiji, i jedan Duh, Duh Sveti koji oživljava i uvijek iznova stvara Crkvu; jedna nada – vječni život, jedan krst,jedan Bog i Otac sviju (usp. rr. 4-6). Bogatstvo onoga što nas ujedinjuje! I to je pravo bogatstvo: ono što nas ujedinjuje, a ne ono što nas dijeli. To je bogatstvo Crkve. Neka se svatko danas preispita: pomažem li da raste jedinstvo u obitelji, župi, zajednici ili, pak, klevećem i ogovaram ili sam uzrok podjele, nevolje? Ali vi ni ne znate koje zlo Crkvi, župama, zajednicama nanosi ogovaranje! To je zlo. Ogovaranja ranjavaju. Prije nego počne drugoga ogovarati, kršćanin se mora ugristi za jezik! Da ili ne? Mora se ugristi za jezik! To će nam pomoći jer tada jezik otekne i ne može više govoriti, ne može više ogovarati i blebetati. Imam li poniznosti strpljivo, požrtvovno cijeliti rane nanesene zajedništvu?
  3. Na kraju posljednji, dublji korak: tko je pokretač toga jedinstva Crkve? To je Duh Sveti, kojeg smo primili na krštenju kao i u sakramentu potvrde. To je Duh Sveti. Naše jedinstvo nije u prvom redu plod našeg dogovora, demokracije unutar Crkve ili naših napora oko sloge i jedinstva, već dolazi od njega koji čini jedinstvo u različitosti jer Duh Sveti je sklad, on uvijek stvara sklad u Crkvi: on je skladno jedinstvo u tolikim različitim kulturama, jezicima i mislima. Duh Sveti je pokretač. Zbog toga je važna molitva, koja je duša zauzimanja nas muškaraca i žena za zajedništvo, za jedinstvo. Molitva Duhu Svetom, da dođe i stvori jedinstvo u Crkvi.

Molimo Gospodina da nam dadne da budemo sve više ujedinjeni, da ne budemo nikada oruđe podjele; daj da se trudimo,kao što kaže jedna lijepa franjevačka molitva, nosimo ljubav tamo gdje je mržnja,nosimo oproštenje tamo gdje je uvreda,nosimo jedinstvo tamo gdje vlada nesklad. Tako neka bude.

Braćo i sestre! Pogledajmo sebe pred ogledalom riječi koju nam upućuje Petar naših dana. Neka nas sve u vjernosti kršćanskom pozivu utvrđuje zagovor Kraljice mira i milosrđa te zagovor sv. Vinka i bl. Frederika. Vama kao i Vašim cijenjenim duhovnicima želim sretan blagdan.

 

Dario Grbac, duhovnik Udruge

 

Novigrad na Dobri, 3. rujna 2016.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *