Udruzi za Vinkovo 2021.

Draga braćo i sestre u Udruzi sv. Vinka Paulskog!

Ujutro, 27. rujna 1660. sveti je Vinko Paulski, bremenit godinama i dobrim djelima, predao svoj život milostivom Bogu u koga se vazda uzdao. Skupina misionara kod sv. Lazara u Parizu bila je svjedok njegova mirnog prijelaza u vječnost. Iza njega je ostalo mnogo djela kršćanske ljubavi i veoma bogata apostolska i duhovna baština koja bi trebala pomoći u očuvanju poziva njegovih družbi. Smrt ga nije iznenadila, ta već se mnogo godina pripremao za taj radosni susret s Bogom koji je na njegove zasluge stavio krunu.

Po uzoru na Isusa Krista Vinko je izabrao siromahe za svoju baštinu. Na njemu su se obistinile riječi koje je izgovorio misionarima gotovo dvadeset godina prije smrti:

„O kako će sretni biti oni koji će na času smrti moći izgovoriti divne riječi našega Gospodina: Gospodin me posla navijestiti radosnu vijest siromasima. Gledajte, braćo moja, glavno djelo našega Gospodina bilo je djelo za siromahe. Kada se obratio k drugima, bilo je to da tako kažemo usput. Jao nama ako budemo nemarni u vršenju obaveza koje imamo – da pomažemo jadnim dušama! Ta predali smo se Bogu za to i Bog računa na nas.

Sv. Vinko bio je svjestan kako je čovjekov život borba: Trpimo na razne načine. Apostoli i prvi kršćani trpjeli su progonstvo tirana i svakovrsne neprilike. Stoji pisano da će svi oni koji hoće slijediti Isusa Krista trpjeti kušnju (Mt 15,24). Ako razmišljate o svom proteklom životu, otkrit ćete da niste bili od toga izuzeti, i u bilo kojem se stanju nalazili, i u braku, i u onom uspješnom braku, naći ćete  križeve i gorčinu. Malo ima osoba na svijetu koje se ne tuže na svoje stanje, premda ono izgleda slatko. Sigurno najbolje stanje je ono koje nas čini više sličnima našem Gospodinu koji je kušan, koji moli, trpi i radi i po tom putu vodi  duše koje želi dovesti do najvećeg savršenstva.

Ne smijete se obeshrabriti ako ne nalazite ukusa u vježbama krjeposti: krjepost nije krjepost osim ako sebi ne činimo silu da je vršimo. „Život čovjeka je borba“ kako reče Job (Job 7,1). Potrebno je dakle boriti se da ne budemo pobijeđeni. A budući da je đavao ričući lav koji obilazi uokolo da nas proždre (1 Pt 5,8) unijet će zabunu ako ste odlučili da se potpuno dadnete Bogu, kako bi vas po mogućnosti obeshrabrio i utukao, predvidjevši da će sam biti zbunjen, ako ustrajete. (…) što se više predate Bogu, više ćete blagoslova primiti. Njegov jaram je sladak za onoga koji ga rado prigrli i njegova će vam težina izgledati lakšom ako ga usporedite s onim od Isusa Krista koji je toliko trpio za nas; ili ako promatrate utjehu i plaću koju obećava onima koji mu postojano služe, bez oplakivanja, na mjestu i onako kako on hoće, kao što se nadam da ćete i činiti.

                                                           ( iz pisma gospođi Champagne, 25. lipnja 1658.)

Zahvaljujem Bogu što vas je oslobodio od duhovnih tjeskoba koje ste imali. Ne smijemo se tome čuditi: tkogod hoće slijediti Isusa Krista bit će izložen kušnjama. Jedan barjak nije toliko podložan pokretima zraka, koliko ljudski duh vanjskim pokretima koji ga bacaju sad na jednu, sad na drugu stranu. To Bog dopušta da bi iskušao dobre i još ih tješnje sa sobom sjedinio. Blaženi koji se prepuštaju njegovu vodstvu, koji se uzdaju u njegovu dobrotu i ostaju u miru čak i usred uragana. Hvala Bogu vi pripadate tom broju i molim našeg Gospodina da vas sve više utvrđuje u duhu evanđelja.

                                                           (p. Jakovu Pesnelle C.M. u Rimu, 31. 08. 1657.)

Vinko Paulski je dugo živio. Oni dobro stojeći doživjeli bi najviše pedeset i koju godinu, a Vinko gotovo 80 godina. Ni misao na smrt, na poslove koji bi je mogli ubrzati, nije u njemu pobudila strah. U smrti nije vidio nešto odvratno, već nužnost koja oslobađa. Radije bi želio umrijeti u sjeni kakvog grma nego u naslonjaču, no uvijek „s oružjem u ruci“ – zauzet do zadnjeg časa za siromahe. Pred mogućim prigovorima nekih misionara glede misija uskliknuo je:

„Što? Zar je možda nesreća za prognanu suprugu, ako se opet može sjediniti sa svojim suprugom? Je li za putnika nezgoda, ako se približava domovini? Zar je za one koji putuju lađom nesreća, ako prispiju u luku? Zar da se bojimo nečega što ne možemo dovoljno željeti i što uvijek kada dođe, dođe prekasno? (XI, 136-137).

Draga braćo i sestre! Neka nas ove Vinkove riječi potaknu da ne izgubimo iz vida cilj prema kome idemo, da ne postanemo tromi, beskorisni drugima. Zagovor sveca neka nam svima izmoli ustrajnost u djelima ljubavi. Vama, Vašim duhovnicima te podupirateljima u Vašem djelu čestitam svetkovinu sv. Vinka uz molitvu za obilje Božjeg blagoslova.

 

p. Dario Grbac, C.M., duhovnik