SSVP HR Udruga sv.Vinka Paulskog u RH
I ove je godine 5. veljače na blagdan svete Agate, Udruga svetog Vinka Paulskog, Konferencija sv. Josipa u Rijeci sa sjedištem u samostanu sestara milosrdnica u ulici dr. Frana Kresnika 15, priredila susret žena operiranih dojki Kluba „Nada“, nastavljajući višegodišnje njegovanje prijateljstva.
Susret je započeo svetom misom u kapeli sv. Josipa koju je predvodio don Mirko Režek, župnik župe Marije Pomoćnice. U nadahnutoj homiliji istaknuo je veličinu i ustrajnost u vjeri mučenice sv. Agate.
Slavlje su pjevanjem uveličale sestre milosrdnice. Crkvena je glazba za nas vjernike onaj dio svete mise koji nas na uzvišeni način priprema za susret s Isusom. Na proslavi svete Agate zbor sestara kao da je pjevao novu pjesmu-molitvu, koja je duboko ponirala do samoga dna srca, a onda se uzdizala i lebdjela nad vjernicima. Treperila je u svakom našem uzdahu i začudnim sjajem, gotovo vidljivim ljudskom oku, uznosila se do neslućenih visina, bdjela nad Udrugom „Nada“, stapajući naše boli s bolima svih naših bližnjih.
Sve drhtaje srca ponijela je pjesma do rana svete Agate, povezujući njezine i naše patnje. Nosila nas je kao na krilima Anđela od kapele sv. Josipa do svih mjesta na kojima smo prolili suze, gdje smo ostavili mnoge sate neizvjesnosti, gdje smo u ruke liječnika predavali svoje tijelo moleći da na operaciji iznad liječnika i medicinske sestre bude Isus, jer vjerujemo da će On svoje svete ruke staviti na ruke liječnika. U bolesti, našoj ili naših bližnjih i dragih, misli su nam uvijek upućene do bolesničke postelje, čekaonice, operacijske dvorane, gdje sa strahom vidljivim na licu, imamo samo jednu želju: Ozdraviti, ozdraviti!
Samo onaj, tko je gledao bjelinu bolesničke sobe kada se budio iz anestezije nakon operacije – i samo oni – koji su stajali kraj bolesničke postelje u trenutku buđenja najbliskije osobe, dijela njega samoga, samo oni, toga trenutka duboko zagledani u svoju nutrinu, mogu spoznati koliko je neizreciv ljudski strah. I kolika je čežnja za ozdravljenjem!
Ne postoje riječi za te osjećaje. Ljudski govor nema snagu kojom bi se izrekla i opisala jedina želja čovjekova. Koliko god u kratkim trenucima nekoga sitnog zanosa pomislili da smo veliki, a tako smo maleni prolaznici ovim Svijetom, potrebne su nam stalne i iskrene molitve. Molimo se Onomu koji nas jedini može spasiti, koji nas je stvorio na svoju sliku, koji nas toliko ljubi da je radi našega spasenja na Zemlju poslao svoga Sina. Samo se njemu obraćamo u svakodnevnim lakšim koracima i u najtežim nevoljama kada bolest nadjača naše snage i shrva slabašno nam ljudsko tijelo. S čvrstom vjerom u našega Stvoritelja i nadom da ćemo uz Njegovu pomoć nadvladati bolesti i patnje, uvijek ćemo biti pobjednici, jer vjerujemo u Božju ljubav prema nama. Vjerujemo da postoji Netko, tko nas ne odbija, tko jedini čuje naš vapaj i tko nam odgovara:
– Što god zaištete od Oca moga u moje Ime, dobit ćete!
U Isusovo Ime molili smo na sv. Agatu za Udrugu „Nada“. Molili smo za sve koji žive u nadi, vjerujući u Isusove Riječi. Neprekidno zahvaljujući na svakom danu od jutra do mraka! Od izlaska sunca koje će nas ogrijati do zalaska u suton kada će se Nebo osuti zvijezdama i pokazati nam nebrojeno puta kolike je ljepote Bog za nas stvorio!
Moramo biti sigurni da nikada nismo sami. A tko od nas nije osjetio tjeskobu osame? Onu osamu u kojoj se, bez obzira koliko je mnoštvo ljudi oko nas, u svojoj boli, sumnjama i pitanjima bez odgovora, osjećamo potpuno sami, ljudski sami. U tom osjećanju obraćamo se Onomu koji pomaže kad drugi ne mogu, koji liječi neizlječivo, koji čini čuda, koji je uvijek s nama. U ime te nade za žene „Nade“ na kraju slavlja čuli smo i nekoliko pjesama pod naslovom Moje molitve. – Pjesmom ćemo slaviti Gospodina!
Ljubica Kolarić-Dumić
