Đakovo, 19. studeni 2016 g. Duhovna obnova članova Udruge sv. Vinka Paulskog.

Na koncu Jubilarne godine milosrđa, u subotu – 19. studenog, u Đakovu su se okupili članovi Udruge sv. Vinka Paulskog, s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije, u želji da se kroz duhovnu obnovu i međusobno druženje, još više učvrste u vjeri i ljubavi prema Gospodinu, kojega prepoznaju u tolikim potrebitima kojima neumorno služe dugi niz godina, iskazujući im dobrotu, sućut i milosrđe po primjeru svoga Zaštitnika sv. Vinka i blaženog Frederika Ozanama.
Susret je ponajprije održan zahvaljujući Predsjedniku Udruge sv Vinka, g. Igoru Praniću, koji s puno žara i truda, zajedno s p. Darijem obilazi sva Područna vijeća Udruge diljem cijele Hrvatske, a i Bosne i Hercegovine, gdje se Udruga počela znatno širiti.
Susret je započeo svetom Misom koju je predslavio duhovnik Udruge za cijelu Hrvatsku, Lazarista – p. Dario Grbac. U koncelebraciji s njim je bio njegov subrat iz Beograda, p. Alojzije Letonja i vlč. Tomislav Ćorluka – katedralni župnik.
Svojim je sviranjem i pjevanjem Misno slavlje uzveličala s. Jelena – sestra Svetog Križa iz Đakova sa svojim zborom. Sveta je Misa bila izvor radosti i snažnog zajedništva sviju nazočnih, gdje smo na osobit način molili jedni za druge, za sve kojima članovi Udruge služe, poklanjajući im svoje vrijeme, svoju pažnju i ljubav, kao i za sve koji ih podržavaju i podupiru u njihovu djelovanju, bilo duhovno, bilo materijalno.
Nakon sv. Mise, p. je Dario održao snažni duhovni nagovor, potičući sve na preispitivanje kako i na koji način živimo Evanđelje. Posebno se osvrnuo na opasne izazove modernog vremena, vremena globalizacije, sekularizacije i relativizma. Sve su to opasne zamke i prijetnje kršćanima. Naglasio je da prijetnje kršćanima najviše dolaze od samih kršćana koji ne slijede Krista. Danas svatko ima svoj moral, svoju istinu, a istine u stvari ni nema, rekao je.
Citirao je Papu Benedikta XVI koji je rekao: „Sekularizacija prodire iznutra i ruši sve vjersko, da se ugasi kao plamen kojem nedostaje goriva!“ Tako danas čovječanstvu nedostaje orijentacije. Takvo ozračje zapljuskuje same vjernike, koji se ni sami ne snalaze što i kako raditi i djelovati. Zato je pater naglasio kako se treba čuvati zavođenja ovoga bezumnog svijeta, iako iz njega ne možemo pobjeći. Kršćani trebaju stvarati prostor zajedništva, kojega, pak nema,ako se ne poznaje Sveto Pismo. I nastavio je bodriti nazočne riječima: Moramo biti sluge i slobodni iznutra, a ne tražiti nagradu za ono što činimo, jer je Crkva poslana cijelom čovječanstvu, posebno siromasima i patnicima. Evropa jedno radi, drugo govori, ne mari za malene i osamljene. Evropu je zahvatila snažna kriza vjere, što, opet vodi k tome da ti ništa nije ni sveto, ni važno. Npr. rekao je: čemu djeca, ona su samo teret i trošak, a u konačnici će te, možda, i ostaviti. I bračna veza može biti dobra za neko vrijeme, ali je normalno razići se ako se više ne može zajedno živjeti. Tako je obitelj u velikoj krizi, a zbog grabežljivosti jednih koji se samo obogaćuju, sve je više siromašnih koji nemaju od čega živjeti. Istaknuo je kako se kršćane poziva da se priklone tom i takvom modernom svijetu. I tu su kršćani u opasnosti. Održat se možemo jedino zajedništvom, komunikacijom i naviještanjem Isusove ljubavi. „0vaj svijet jedino može spasiti duh solidarnosti“ –riječi su opet pape Benedikta XVI. Želimo li biti zanimljivi ovome svijetu, oni kod nas moraju naći nešto što drugi nemaju, a to je vjernost VJERI! Vjerovati treba svim bićem, i srcem i dušom i osjećajima.
Želimo li biti svjedoci, moramo biti vjerni Isusu! Nije istina da ništa ne možemo: „Počnimo od jedne obitelji, to je kao kap u moru, ali i to je nešto“, govorio je blaženi Frederik Ozanam. Zato, zajedno radimo neke stvari, makar i male, jer smo onda jaki. 
Kao Vinkova obitelj moramo produbiti njegovu karizmu. Vidjeti u čovjeku današnjice Krista, to je naša zadaća, jer naši suvremenici, naglasio je, silno su obrazovani, a na području vjere su kao „Vinkova nahočad“.
Zato, trebamo ići u susret čovjeku, te otkriti i čuti njegovu muku. Bog je uz nas i ne dajmo se smesti, rekao je, jer svijet obuzet sekularizacijom želi svijet bez Boga. Ti budi kod kuće što jesi, a u stvarnosti to ne smiješ pokazivati kako nitko ne bi bio ugrožen. Zato se o vjeri i ne razgovara, jer je to privatna stvar. 
Naša je zadaća gledati na cijeloga čovjeka. Nije dovoljno dati mu samo materijalno, nego se treba pitati što je s njegovom dušom i trebamo raditi kao Isus – govorio je sv. Vinko. Važno je moliti i moliti, a onda ići među ljude.
Svaka generacija u Evropi je sve dalje od Boga i tako se širi novo poganstvo. Evropa gubi orijentaciju, a mi živimo za „novo Nebo i novu zemlju“. Koji nemaju te nade u sebi, gube osjećaj za sveto i padaju u beznađe i besmislenost. 
Kršćani imaju nadu, jer čineći dobro drugima osjećaju se sretnima i ispunjenima, a da bismo bili pravi misionari trebamo biti silno milosrdni, istaknuo je p. Dario.
Nakon nagovora našeg duhovnika – p. Daria, slijedilo je druženje na zajedničkim obroku, a potom smo pogledali kratki film o sv. Vinku i čuli izvješće Predsjednika Udruge o radu članova na ovim prostorima, kao i svim poteškoćama s kojima se susreću, te o ciljevima i projektima same Udruge.
Sretni i silno obogaćeni u srcu i duši, razišli smo se kao prava „Vinkova“ braća i sestre.

s. Bernardina Ivušić – Milosrdnica sv. Vinka